Vacek, Vinko (1882-1939), baptistički propovjednik, spisatelj, prevoditelj i crkveni djelatnik, glavna osoba ranoga hrvatskog baptizma. Nakon završena zanata, oženio se 1908., a 1910. emigrirao s obitelji u SAD gdje se zapošljava u kompaniji Ford u Detroitu. Godine 1913. kršten je u tamošnjoj češkoj baptističkoj crkvi, a 1920. postaje pastorom Prve jugoslavenske Baptističke crkve u Detroitu. Na poziv baptističkih vjernika iz domovine, i u organizaciji američkoga Južnobaptističkog saveza (Southern Baptist Convention), V. Vacek odlučuje se 1921. vratiti u domovinu kako bi organizirao i predvodio baptistički pokret u zemlji. Prije konačnog povratka dovršava dvogodišnji teološki studij na Moody Bible Institute u Chicagu. U Zagreb se vraća u rujnu 1922.. Nakon kraćeg boravka u Staru Petrovu Selu, djeluje kao baptistički pastor u Daruvaru (1923 – 1927) i Zagrebu (1927 – 1939). Godine 1923. pokreće baptistički mjesečnik Glas Evanđelja, čiji je urednik sve do svoje iznenadne smrti. Polemičko-informativnim napisima prisutan je i u tadašnjem katoličkom i sekularnom tisku. U tridesetim godinama prevodi i izdaje prve tri domaće baptističke monografske publikacije (Everett Gill, Crkve Novoga Zavjeta, 1934; John Bunyan, Put kršćanina, 1937; Earle Hester, Žena u kraljevskoj službi, 1938). Uz redovite napise u Glasu Evanđelja, objavio je i brojne traktate evangelizacijskopastoralnoga i nabožnoga karaktera. Za vrijeme svog djelovanja u Kraljevini SHS i kasnijoj Jugoslaviji, V. Vacek intenzivno je angažiran na baptističkom crkvenom, evangelizacijsko-misijskom, organizacijskom te teološkom i literarnom radu. Od 1924. do 1939. predsjednik je Jugoslavenskoga baptističkog saveza te predstavlja hrvatske i jugoslavenske baptiste na europskim i svjetskim baptističkim konferencijama. Zbog voje izuzetne uloge u organiziranju i predvođenju domaćega baptističkog rada u međuratnom razdoblju, a posebice na hrvatskom prostoru, V. Vacek opravdano se smatra jednim od glavnih hrvatskih baptističkih pionira koji je organizirao i povezao prve ovdašnje baptističke zajednice, te pripomogao bržoj izgradnji njihova vjersko-crkvenoga i teološkog identiteta. Za vrijeme njegova djelovanja baptisti su u Hrvatskojbrojčano porasli na oko šesto odraslih krštenih vjernika i formirali nekoliko većih crkvenih središta (Mačkovec, Zagreb, Daruvar, Banovina, Cerna).
izradio