Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj

Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Baptisti na hrvatskom prostoru bili su tijekom svoje povijesti uključeni u nekoliko susljednih državnih zajednica, počev od Austro-Ugarske pa sve do posljednje južnoslavenske zajednice (SFRJ) 1990. Tek od 1991. govori se o samostalnom Savezu baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Najranije razdoblje baptističkog djelovanja u hrvatskim zemljama (1872-1921) obilježeno je djelovanjem biblijskih kolportera, od kojih su neki bili povezani i s misijskim djelovanjem njemačkih baptista pod vodstvom J. G. Onckena. Prva baptistička okupljanja zabilježena su u Zagrebu 1872/73, a vodio ih je Heinrich Meyer. Od 1883. baptistička zajednica postoji i u Daruvaru, a vodi je Johann Lotz. Prva organizirana Baptistička crkva, premda ne i službeno priznata, osnovana je 1891. u Zagrebu (Stjepan Bedeković, Ivan Zrinščak, i dr.). Razdoblje Prvoga svjetskog rata začudno je pripomoglo razvoju baptizma u hrvatskim krajevima. Neki od vojnika, koji su obavljali službu u Mađarskoj i Rusiji, vratili su se kućama kao obraćeni baptisti i stali su širiti svoju novu vjeru (Aleksa Novak, Đuro Vezmar, Josip Baluban i dr.). Iz SAD-a također se vraćaju neki raniji emigranti koji su ondje postali baptisti (Jovo Jekić, Milan Brkić i dr.) te su također nastavili aktivno sudjelovati u širenju baptizma. Prva hrvatsko-srpska baptistička konferencija održana je 1921. u Daruvaru, s ciljem postavljanja početne organizacije baptističkog rada u Hrvatskoj. Ovime je započeo daljnji razvoj domaćeg baptizma, koji se ustaljuje te crkveno-organizacijski ustrojava u razdoblju od 1922. do 1939.. Vinko Vacek, podržan od Odbora za inozemne misije (Foreign Mission Board) američkoga Južnobaptističkog saveza (Southern Baptist Convention), vratio se iz SAD-a 1922. i započeo s organizacijom i vođenjem baptističkog rada u zemlji. U ovom razdoblju broj krštenih baptističkih vjernika povećao se sa sedamdeset na preko šesto. Jugoslavenski baptistički savez osnovan je 1922., a V. Vacek postaje njegov predsjednik od 1924.. Istodobno je i predsjednik hrvatske pokrajinske baptističke konferencije, odgovorne za rad u hrvatskim krajevima. Godine 1923. Vacek pokreće baptistički mjesečnik Glas Evanđelja. U to vrijeme sagrađeni su i prvi namjenski baptistički molitveni domovi, najprije u Mošćenici (1924) i Mačkovcu (1926) te potom i u ostalim većim baptističkim središtima. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata baptistima u Hrvatskoj zabranjeno je djelovanje, a crkve su zatvorene ili konfiscirane, a neke su i razorene. Baptisti u Hrvatskoj sastaju se tajno, po privatnim kućama, i preživljaju rat bez većih gubitaka – izuzev njemačke pokrajinske baptističke zajednice koja se 1944., zajedno s ostalim pripadnicima njemačke narodnosti, trajno iseljuje iz ovih krajeva. Nakon rata obnavlja se baptistički rad hrvatskih baptista unutar Jugoslavenskoga baptističkog saveza, a predvode ga Franjo Klem i Josip Horak. Komunistička vlast u početku je općenito nastojala sprečavati bilo kakav jači utjecaj religije. Neposredno poslije rata neki domaći baptisti su i zatvarani. Nakon 1953. odnos vlasti prema vjeri i crkvama postao je blaži. Poslijeratna urbanizacija utjecala je na stvaranje novih gradskih baptističkih centara (Sisak, Rijeka, Karlovac, Osijek) dok se značajno smanjivao utjecaj nekih važnijih prijeratnih baptističkih seoskih središta. Godine 1954. otvoren je baptistički teološki seminar u Zagrebu, 1955. preseljen je u Daruvar, a 1957. u Novi Sad. Od 1955. započinje se i s redovnim održavanjem godišnjih omladinskih skupova, a jača i nakladnička djelatnost. U 1970-im i 1980-im misijsko je djelovanje sve otvorenije i slobodnije, a otvara se i više novih crkava diljem Hrvatske. Razvoju baptističkog rada posebice je doprinijela posjeta evangelizatora Billyja Grahama Zagrebu (1967) te uključenje u europski evangelizacijski projekt EURO 70, čime baptisti postaju osjetnije denominacijski prepoznatljivi. U to vrijeme započinje i jače djelovanje na ekumenskom polju. Godine 1976. baptisti i evangelici osnivaju Teološki fakultet “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu. Premda su unutar postojećeg Jugoslavenskoga baptističkog saveza postojale razne etničke grupe, stoga i različiti kulturološko-teološki pogledi na postojeće stanje, organizaciju i buduću koncepciju baptističkog rada u zemlji, hrvatski baptisti nastavili su djelovati unutar postojećih struktura sve do ugasnuća dotadašnjeg saveza u veljači, 1991., kada je donesena odluka o njegovu rasformiranju. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj osnovan je 13. 04. 1991. u Zagrebu, s prvim predsjednikom dr. Brankom Lovrecom, te je uskoro primljen u Europsku baptističku federaciju (European Baptist Federation) i Svjetski baptistički savez (Baptist World Alliance), a 1996. primljen je i u Konferenciju europskih crkava (Conference of European Churches). Nakon osnivanja samostalnoga Hrvatskog baptističkog saveza baptistički rad u zemlji organizirano se razvija na crkvenom, vjerskom, karitativnom te teološkoobrazovnom i nakladničkom području, a hrvatski baptisti aktivno su uključeni u domaćoj međuprotestantskoj i ekumenskoj suradnji, a znakovito su prisutni i na javnoj društvenoj sceni. Danas je u Hrvatskoj oko dvije tisuće i sto baptističkih vjernika (statistike uključuju samo odrasle krštene vjernike) okupljenih u preko pedeset crkava udruženih u Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, a unutar Saveza djeluje tridesetak punovremenih pastora i misijskih djelatnika. Danas (2006) je predsjednik Saveza Toma Magda, a Željko Mraz je glavni tajnik Saveza. Sjedište ureda Saveza je u Radićevoj 30, Zagreb.