helvetska vjeroispovijest, Prvu helvetsku vjeroispovijest (Confessia Helvetica prior) napisali su Bullinger, Grynaeus, Myconius i drugi opunomoćenici skupljeni za tu svrhu u Baselu 1536. Bila je to prva vjeroispovijest koja je predstavljala vjeru svih švicarskih reformiranih kantona. Ponekad je nazivana (manje prikladan naziv) Druga baselska vjeroispovijest (Confessio Basileensis posterior).
Druga helvetska vjeroispovijest započela je kao Bullingerova osobna vjeroispovijest, koju je napisao 1562. na latinskom jeziku. Petar Mučenik Vermigli ju je pročitao, neposredno prije njegove smrti, i složio se s tom – pretečom vjeroispovijesti koja je konačno prihvaćena u reformiranoj vjeri. Švicarska je 1565. ponovo osjetila potrebu za novom zajedničkom vjeroispovijesti pa je sazvana konferencija u Zürichu. Razmotrena je Bullingerova vjeroispovijest i u njoj su učinjene male promjene uz Bullingerovo dopuštenje. Objavljen je 12. ožujka 1566. na njemačkom i latinskom jeziku, a odobren je u Bernu, Bielu, Genevi, The Grisonsu, Muhlhausenu, Schaffhausenu i St. Gallu. Druga švicarska vjeroispovi jest (Confessio Helvetica posterior) uskoro je bila prevedena na brojne jezike, od francuskog do arapskog. Prihvatili su je Škoti 1566., Mađari 1567., Francuzi 1571. i Poljaci 1578. Druga helvetska vjeroispovijest slijedi poredak dvadeset i sedam točaka Prve helvetske vjeroispovijesti. To je elaborat teološke rasprave s trideset poglavlja i preko dvadeset tisuća riječi. Ona je, uz Heidelberški katekizam, najšire prihvaćena i najautoritativnija reformirana izjava vjere.
izradio