Galička vjeroispovijest, francuski su reformatori 1557., za vrijeme progonstva, poslali Calvinu svoje vjeroispovijesti. Calvin je poradio na tom predlošku, vjerojatno uz pomoć Beze i Vireta, te im vratio verziju od trideset pet članaka. Za razdoblja smanjenog progonstva delegati sedamdeset dvije crkve tajno su se sastali u Parizu od 23. do 27. svibnja 1559., te su pod vodstvom Morela donijeli Proglas (Constitution) o crkvenoj disciplini i Vjeroispovijest. Pri tom su koristili ili preuzeli svih trideset pet Calvinovih članaka, ali su prva dva preuredili u šest te je tako Galička vjeroispovijest na kraju sadržavala trideset devet članaka. Stručnjaci su kasnije primijetili da je ta revizija unijela naturalnu (prirodnjačku) teologiju u reformirani credo. Drugi članak tako kaže da se Bog prvotno objavio u stvorenoj prirodi, a tek drugotno u svojoj Riječi. Galičku su vjeroispovijest 1560. predstavili Franji II.-om sa zahtjevom da ukine progone, na Sedmom nacionalnom sinodu 1571. su je i potvrdili, dok su je kao valjanu prepoznali na Njemačkim sinodama 1568. i 1571.