Finney, Charles Grandison (1792-1875) pravnik, teolog, propovjednik i utemeljitelj teologije probuđenja. Uspostavio je između 1824. i 1832. suvremene oblike i metode buđenja vjere u Americi. Žar duhovnog buđenja sa seoskih tabora doveo je u gradska središta sjeveroistoka SAD-a. Evangelizacijski uspjeh i utjecaj koji je stekao kao profesor i predsjednik Oberlin Collegea (1851-1866) učvrstili su mu platformu za širenje teologije i obranu metoda probuđenja koje je izlagao. Dok je prevladavajući kalvinizam poticao ljude da pasivno čekaju da ih Bog obrati, Finney je obraćenje oslikavao kao čin ljudske volje. Probuđenje se uobičajeno shvaćalo kao Božji suvereni čin za koji čovjek može moliti, ali ga Bog daje kada on to želi. Finney je isticao važnost pripreme za probuđenje. U Lectures on Revival (Lekcije o probuđenju) Finney tvrdi da je Bog jasno otkrio zakone probuđenja u Pismu. Kad god bi crkva bila poslušna tim zakonima, slijedila je duhovna obnova. Naglašavao je Božju suverenost i ljudske sposobnosti u poslušnosti Bogu te potrebu za molitvom i posredništvom Duha Svetoga u svakodnevnom življenju. Smatrao je da kršćani trebaju imati “goruću ljubav za ljude”, trebaju rasti u milosti i uvijek tražiti grešnike da “daju svoje srce Bogu”. Kao profesor je obrazovao i obučavao nove generacije službenika probuđenja. U predavanjima i propovijedima poticao je vjernike, kao što je to obrazložio u Lectures to Professing Christians (1837) i kasnijim djelima, na dužnost življenja kršćanskog savršenstva na osnovi Isusove zapovijedi u Evanđelju po Mateju 5,48.
Menu
izradio