Ungnad, Ivan III. rođen je 1493. u Koruškoj. Njegov otac Ivan II. Ungnad bio je carski komornik. Slijedeći tradiciju, Ivan Ungnad III. služio je carstvu trideset sedam godina, i to osobito u ratu protiv Turaka u Ugarskoj i Hrvatskoj. Od 1540. do 1544. te od 1552. do 1556. bio je vrhovni kapetan vojske iz austrijskih nasljednih zemalja, tj. vrhovni zapovjednik hrvatske i slavonske granice. Godine 1530. postao je zemaljski glavar Štajerske. Od 1. prosinca 1543. pa sve do 1556. grof Ivan Ungnad bio je veliki župan Varaždinske županije. Nakon njega obavljao je čast velikog župana u Varaždinu njegov sin Kristof Ungnad, pa čak i onda kad je postao hrvatski ban (1578-1584).
Ivan Ungnad vrlo je rano pristao uz reformaciju. Tijekom njegova življenja i djelovanja u Hrvatskoj i Slavoniji, širila se reformacija ne samo na njegovim posjedima u Varaždinu i Samoboru, već su ga slijedila i mnoga hrvatska gospoda. Borio se za slobodu vjeroispovijesti u hrvatskim zemljama. Već 1541. potpisao je zajedno s donjoaustrijskim staležima u Pragu molbu caru Ferdinandu I. da smiju slobodno ispovijedati svoju protestantsku vjeroispovijest. a 1556. išao je u Beč kao zastupnik štajerskih staleža da bi isposlovao kod cara Ferdinanda evangelicima slobodu vjeroispovijedanja. To mu nije uspjelo. Naprotiv, goruće pristajanje uz reformaciju bilo je povodom caru Ferdinandu da prisili Ivana Ungnada da 1556. ostavi hrvatsko Kraljevstvo i nasljedne zemlje habsburške. Preselio se u Njemačku, u Urach, gdje mu je vojvoda Kristof od Württemberga dao na raspolaganje pet svojih dvorova, od kojih je izabrao dvorac Amandenhof. Iako se Ungnad nadao da će se moći vratiti u domovinu, to mu je bilo onemogućeno. Posebno mu je bio otežan povratak nakon Ferdinandova strogog naloga (1557) da se okani reformacije.
Kako je Ungnad svim svojim srcem želio pripomoći da se reformacija širi po hrvatskim zemljama, saznavši za Vergerijeve ideje i Trubarov književni rad, s radošću je prihvatio ideju da se protestantske knjige prevedu i na hrvatski jezik. Za tu je ideju žrtvovao sve svoje vrijeme i snagu te veliki dio svoga imetka. Iako sam nije literarno djelovao, bio je glavni pokretač i čelnik cijeloga hrvatskog reformacijskog pokreta. Utemeljio je Biblijski zavod i u svome dvoru u Urachu 1561. uredio hrvatsku tiskaru. Posao oko osnivanja tiskare tekao je vrlo brzo. Po naputku Stipana Konzula dao je Ungnad lijevati glagoljska slova u Nürnbergu (1560). Posao je bio vrlo dobro obavljen. Već krajem 1561. dva su tiskarska stroja bila montirana, a 1562. strojevi su tako dobro radili da se tjedno moglo tiskati po trinaest tisuća araka.
U početku su Ivan Ungnad, Primož Trubar i Stipan Konzul radili zajednički, no nakon Trubareva odlaska u proljeće 1561. u Ljubljanu gdje je preuzeo službu glavnoga protestantskog propovjednika, jaz između Trubara s jedne strane te Ungnada i Konzula s druge strane postajao je sve veći.
Ivan Ungnad brinuo se za djelovanje Biblijskog zavoda: za financijsku potporu tiskanja brojnih izdanja; za prevoditelje i korektore; za slagare, knjigoveže i ostalu radnu snagu; za prijevoz knjiga iz Njemačke u hrvatske zemlje; za raspačavanje knjiga u hrvatskim zemljama. Uložio je silnu snagu i ogromna materijalna sredstva u vjeri da će hrvatskom narodu pružiti tekstove Svetog pisma na razumljivom, narodnom i općepoznatom jeziku.
Umro je iznenada, nakon prehlade, 27. prosinca 1564. na dvoru svoje sestre Elizabete grofice Schlick u Vintericu (Češka). U svojim posljednjim trenutcima mislio je na Biblijski zavod te je prije svoje smrti ženi i sinovima preporučio da nastave njegov pothvat tiskanja hrvatskih protestantskih knjiga. No, unatoč mnogim molbama velikašima za potporu u daljnjem radu, sinovi Ivana Ungnada nisu primili dostatnu pomoć za djelovanje Biblijskog zavoda, te je Zavod zapao u teško financijsko stanje. Godine 1565. izišle su samo dvije knjige u izdanju Zavoda: jedna hrvatska latinička i jedna talijanska knjiga.
izradio