Spener, Philipp Jakob (1635-1705), teolog, autor, osnivač njemačkoga pijetističkog pokreta među luteranima u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću. Tijekom studija u Strasbourgu (1651- 1659) Spener je razvio interes za reformiranje luteranske ortodoksne teologije i prakse, protiveći se krutosti crkvenih struktura i nedostatku moralne discipline među svećenstvom. Kao pastor Luteranske crkve u Strasbourgu (1663-1666) te u Frankfurtu na Majni (1666-1686) pozivao je, oslanjajući se na Luthera, na oživljavanje i obnovu osobne vjere. Propovijedao je o duhovnom nanovorođenju i ispravnom življenju u skladu s biblijskim moralnim načelima. Tu je započeo 1670. s collegia pietatis (sastanci pobožnosti) – okupljanjima laika u malim grupama na pobožnost s namjerom da vjernici osobno duhovno rastu i približavaju se Bogu kroz molitvu, pjevanje, proučavanje Biblije i razgovor o praktičnoj primjeni pročitanog teksta u svakodnevnu življenju. Djelom Pia Desideria (1675; Pobožni zahtjevi za Boguugodnu reformu istinskih Evangeličkih crkava) postavio je temelje pijetističkom pokretu, a on je postao vodeći propovjednik pijetizma. Njegovi zahtjevi za duhovnu reformu su: 1. da se Sveto pismo više privatno i javno koristi, 2. da laici kao vjernici više preuzimaju svećeničke odgovornosti, 3. da se pridaje važnost donošenju praktičnih plodova žive vjere, 4. da se u obučavanju duhovnika i svećenika naglašava pobožnost i učenje radije nego rasprava, 5. da se propovijeda s ciljem duhovnoga izgrađivanja vjernika.
Iz Frankfurta je Spener 1686. otišao u Drezden, a odatle je pozvan 1691. u Berlin, gdje je 1694. pomogao osnovati sveučilište u Halleu. Na novoosnovanom sveučilištu, utemeljenom na pijetističkim načelima, Spener je osigurao predavačka mjesta za svoje učenike Christiana Thomasiusa i Augusta H. Franckea te je tako ovo sveučilište postalo središnjica pijetističkog pokreta. Još za vrijeme njegova života pijetističko učenje rasprostranjeno je po Njemačkoj, i postalo utjecajno u Engleskoj. Između više od tristo napisanih djela izdvajaju se Das geistliche Priestertum (1677; Duhovno svećeništvo) i Die allgemeine Gottesgelehrtheit (1680; Opća teologija). S. Jambrek
izradio