Schleitheimska vjeroispovijest, poznata i kao Brüderliche Vereinigung ili Schleitheimski bratski savez, usvojena je 24. veljače 1527. tijekom sabora anabaptista u gradiću Schleitheimu na sjeveru Švicarske. Predložak teksta najvjerojatnije je napisao Michael Sattler, benediktinac iz Južne Njemačke, koji je prihvatio reformacijsko učenje švicarske braće te je sve do svoje mučeničke smrti u svibnju 1527. služio kao anabaptistički propovjednik.
Tekst Schleitheimske vjeroispovijesti bio je vrlo brzo umnožen i distribuiran po anabaptističkim zajednicama u Švicarskoj i Južnoj Njemačkoj. Većina anabaptističkih zajednica i propovjednika je uz veće ili manje primjedbe prihvatila tekst Schleitheimskoga bratskog saveza, dok su ga Ulrich Zwingli (1527) i Jean Calvin (1544) svojim pisanim djelima pobijali. Schleitheimska vjeroispovijest prevedena je s njemačkog na latinski, francuski, nizozemski i engleski. Sedam točaka Schleitheimske vjeroispovijesti ne sadrži zaokružene izjave o kršćanskoj doktrini, već obranu protiv učenja neke “lažne braće” koji su naginjali antinomizmu. Tekst je nastao u vremenu kad su anabaptistički vođe nastojali istaknuti određene biblijske istine nasuprot neistinitom učenju “lažne braće”. “Lažna braća” su izgleda bili neki anabaptisti iz Južne Njemačke čije je vjerovanje bilo više racionalističko a manje biblijsko od vjerovanja švicarske braće.
izradio