probuđenje u Azusa ulici započelo je 1906. u industrijskoj četvrti Los Angelesa u Metodističkoj crkvi, i ubrzo postalo centar suvremenoga pentekostnog pokreta. William J. Seymour, propovjednik pokreta svetosti, organizirao je Apostolic Faith Gospel Mission gdje je stavljen velik naglasak na djelovanje Duha Svetoga u životu vjernika i vjerničke zajednice. Velik utjecaj na Seymoura imao je Charles Fox Parham, koji je u svojim biblijskim školama u Kansasu i Teksasu poučavao da treba očekivati “krštenje u Duhu Svetome i vatri” među onima koji su se obratili Bogu i koji traže posvećenje koje su naviještali John Wesley i pokret svetosti. Parham je posebice poučavao da je “govorenje u drugim jezicima” poseban znak krštenja u Duhu Svetome, naglašavajući djelovanje u darovima Duha Svetoga, posebice ozdravljanju.
Djelovanje Duha Svetoga u Azusa ulici u Los Angelesu postalo je i međunarodno vrlo poznato pa su brojni vjernici i propovjednici evanđelja iz cijelog svijeta dolazili na bogoslužja gdje su bili kršteni Duhom Svetim te primili darove Duha Svetoga, posebice dar govorenja u drugim jezicima. Nakon povratka su u svojim zajednicama u sili propovijedali evanđelje i svjedočili o onome što su od Duha Svetoga primili i s njim doživjeli.
Temeljna karakteristika bogoslužja u Azusa ulici, koja su se održavala tri godine svaki dan, bilo je nadnaravno djelovanje Duha Svetoga, spontane molitve i propovijedanje evanđelja, zajedničko slavljenje i služenje crnaca i bijelaca te aktivno sudjelovanje žena.
Probuđenjem u Azusa ulici, welškim probuđenjem (1904-1905) i pokretom pozna kiša započeo je pentekostni pokret, koji se proširio na sve kontinente i više ili manje zahvatio sve kršćanske crkve, protestantske, katoličke i pravoslavne, te je znatno duhovno obilježio dvadeseto stoljeće.
izradio