pokret braće, osnivači bratskog pokreta u Engleskoj, poznatog i pod nazivom Plymouthska braća, bili su većinom evanđeoski kršćani iz Anglikanske crkve koji su smatrali da kršćanstvo mora biti vjerno Svetom pismu, jednostavno i praktično. Pokret je postao poznat po naglašavanju da se za kršćansko jedinstvo treba odreći denominacionalnih struktura i imena te se sastajati jednostavno kao braća, izražavajući dobrodošlicu svima koji pripadaju Kristu. Razumijevajući crkvu kao zajednicu vjernika koji se sastaju da bi proslavljali Boga, naglašavaju autonomiju svake mjesne crkve. Smatraju da su službe i darovi u crkvi dani svim vjernicima. Načelo svećenstva svih vjernika nastoje primijeniti doslovno, stoga svaki vjernik može propovijedati, dijeliti Večeru Gospodnju i krštavati. Dijeljenje odgovornosti za propovijedanje među muškarcima u zajednici postalo je jakost i slabost pokreta.
Bratske crkve, uz prihvaćanje biblijskog učenja, snažno naglašavaju skori Kristov dolazak, propovijedanje evanđelja i nužnost osobnog obraćenja Gospodinu. U početcima su se odricali imanja, užitaka i društvenog položaja ovog svijeta. Većina zajednica strogo drži kalvinističku doktrinu i često vrlo oduševljeno evangelizira.
U pokretu braće svaka je mjesna crkva samostalna i ne postoji hijerarhija ni centralizirana organizacija. Lokalne su crkve slobodne primijeniti učenja Svetog pisma u svjetlu vlastitih trenutnih potreba.