Konzul Istranin, Stipan (1521-1579), evangelički propovjednik i prvi hrvatski profesionalni prevoditelj, rođen je u Bu zetu u Istri. Služio je kao pop glagoljaš u župi Stari Pazin. Kad je 1545. u Kopru tamošnji biskup Petar P. Vergerije započeo s reformacijom, Konzul je prihvatio reformacijsko učenje. Zbog novoga učenja mletačka ga je uprava 1549. protjerala iz župe u Starom Pazinu, te se iselio nakratko u Kranj, a potom u Njemačku gdje se uzdržavao podučavanjem i propovijedanjem. Tu se susreo s Petrom P. Vergerijem i Primožem Trubarom, koji ga je nagovorio na prevođenje njegovih slovenskih knjiga na hrvatski jezik. Izvrsno je poznavao hrvatski čakavski jezik, crkvenoslavenski, njemački, slovenski, latinski i talijanski. Započeo je prevođenje Trubarova Katekizma 1557., a isti je tiskan 1561. glagoljicom. Tijekom 1558. preveo je Matejevo evanđelje i priredio prema Trubarovu Abecedariju glagoljsku Tablu za dicu. Preselio se 1560. u Urach, gdje je pomagao Ivanu Ungnadu i Primožu Trubaru u djelovanju Biblijskog zavoda i utemeljenju protestantske tiskare. Po njegovim su uputama napravljene 1560. u Nürnbergu glagoljske matrice i odlivena prva serija glagoljskih slova te otisnut Probni listić u dva izdanja.
Tijekom 1561. izdao je glagoljsku Tablu za dicu i Mali katekizam. Te je godine u Urach doputovao Antun Dalmatin, koji je do tada u Ljubljani korigirao Konzulove prijevode. Zajedno su radili na crtanju, rezanju i lijevanju ćiriličnih slova. Zajedno su potpisivali i izdanja. Opskrbili su tiskaru Biblijskog zavoda latiničkim slovima, uz glagoljska i ćirilična.
Kao glavni urednik predvodio je skupinu prevoditelja i korektora Svetog pisma u Biblijskom zavodu. Prvi dio Novog zavjeta, tiskan u ožujku 1562. na glagoljici pod naslovom: Prvi del Novoga Testamenta, va tom jesu svi četiri evangelisti i Dijanje apostolsko, iz mnozih jazikov v općeni sadašnji i razumni hrvacki jazik, po Antunu Dalmatinu i Stipanu Istrianu, s pomću drugih bratov, sada prvo verno stlmačen, slovi kao prva tiskana knjiga Biblije na hrvatskom jeziku i svrstava kronološki Hrvate kao dvadeset treći narod koji je dobio prvu tiskanu knjigu Biblije. Drugi dio Novog zavjeta na glagoljici objavljen je 1563. Iste je godine otisnut Prvi i Drugi dio Novog zavjeta na ćirilici (bosančici). Knjiga Proroczi objavljena je 1564. na latinici i glagoljici. U Biblijskom zavodu prevedeni su Mojsijevo Petoknjižje i Psalmi, a vjerojatno i ostale knjige Starog zavjeta koje nisu tiskane zbog prestanka djelovanja Biblijskog zavoda.
Kao urednik, prevoditelj, korektor i pisac predgovora sudjelovao je u trideset dvije hrvatske knjige te je pomogao u tiskanju četiriju slovenskih i šest talijanskih knjiga. Četiri knjige sam je preveo i objavio, dvadeset šest knjiga preveo je zajedno s Antunom Dalmatinom a tri u suradnji s Dalmatinom, Juričićem, Cvečićem i Merčerićem.
Nakon smrti Ivana Ungnada (1564) Konzul je ostao još godinu dana u Urachu, gdje je 1565. s Dalmatinom izdao Govorenje vele prudno, posljednju hrvatsku knjigu tiskanu u Biblijskom zavodu. S Dalmatinom odlazi 1566. u Regensburg, gdje se zaposlio kao učitelj glazbe na gimnaziji. Sa sobom su donijeli gotov prijevod Brencijeve Postille koju su 1568. tiskali uz pomoć austrijskih plemića Weispriacha i Polheima, te ju namijenili gradišćanskim Hrvatima koji su živjeli na imanjima spomenutih plemića. Posljednje godine života proveo je kao evangelički propovjednik među gradišćanskim Hrvatima. Umro je, najvjerojatnije, 1579. negdje oko Željezna u Gradišću.
v. Biblija; Biblija, prijevodi; Biblija, prijevodi, kronološki pregled; Biblijski zavod u Urachu; Cvečić, Juraj; Dalmatin, Antun; Juričić, Juraj; Merčerić, Leonardo; reformacija; Trubar, Primož; Vergerije, Petar P. ml.