karizmatski pokret kao pokret obnove tradicionalnih crkava, započeo sredinom dvadesetog stoljeća u SAD-u. Pokret se u učenju oslanja na klasično pentekostno naučavanje s naglaskom na krštenju u Duhu Svetomu, govorenju u jezicima i kontinuiranom služenju darovima Duha Svetoga. Na pentekostno učenje nadovezao se četrdesetih godina dvadesetog stoljeća Pokret pozna kiša (Latter Rain Movement), čija je svrha bila obnoviti biblijsku praksu polaganja ruku. Propovjednici Pokreta pozna kiša prakticirali su polaganje ruku na osobe za ozdravljenje, krštenje u Duhu Svetome, oslobođenje, prepoznavanje službe vjernika u zajednici i aktiviranje darova Duha Svetoga. Propovijedali su nužnost zrelosti Tijela Kristova i pobjedonosnoga kršćanskog življenja u svim područjima: duhovnom, tjelesnom i materijalnom. Pokret pozna kiša bio je preteča karizmatskog pokreta s kojim se šezdesetih i stopio.
Karizmatski je pokret zahvatio gotovo sve tradicionalne crkve: protestantske, primjerice Episkopalnu, Luteransku i Prezbiterijansku (oko 1960), Rimokatoličku crkvu (od 1967) te grčku Pravoslavnu crkvu (oko 1971).
Karizmatski pokret obnove donosi nekoliko bitnih promjena u življenje i djelovanje tradicionalnih kršćanskih zajednica. Mijenja način bogoslužja i slavljenja uvodeći živo pjevanje i slavljenje s naizmjeničnim svjedočanstvima iz dinamičnog odnosa s Bogom po Duhu Svetome. Darovi Duha Svetoga upotrebljavaju se u življenju i bogoštovlju, posebice dar govorenja u jezicima, tumačenje jezika, riječ mudrosti i dar ozdravljanja. Naglašava se da su darovi Duha iz Prve poslanice Korinćanima (12,8-10) osnova Božjeg osposobljavanja mjesne crkve za služenje. Krštenje u Duhu Svetomu pak daje vjerniku dublju osjetljivost za duhovnu stvarnost i aktivnosti kako Duha Svetoga, tako i Sotone i njegovih demona, te duhovnu silu koja se pokazuje u sposobnosti slavljenja, naviještanja evanđelja, oslobađanja i nadvladavanja zla.
Karizmatski se pokret jednim dijelom širio unutar tradicionalnih crkava, a drugim se dijelom širio osnivanjem samostalnih interdenominacijskih crkava. Unutar karizmatskog pokreta postoje četiri veće skupine. Prva skupina uključuje denominacijske zajednice koje su postale karizmatske slijedeći svoje vođe i kojima je denominacija dopustila da ostanu unutar organizacije. U drugoj su skupini samostalne crkve koje su utemeljili vođe kršteni u Duhu Svetome, a kojima nakon tog iskustva nije bilo dozvoljeno ostati u denominaciji. U trećoj su skupini rimokatolički karizmatici koji su u osnovi htjeli samo nadodati karizmatsko učenje i iskustvo vlastitoj rimokatoličkoj tradiciji. U četvrtoj su skupini crkve i ustanove nastale pod utjecajem nekoliko samostalnih pokreta obnove crkve, među kojima su najznačajniji Pokret evangelizacije i ozdravljanja (Healing Evangelism Movement), Pokret pozna kiša (Latter Rain Movement) i Pokret vjere (Faith Movement).
v. bogoslužje, nedjeljno; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; dar raspoznavanja duhova; dar tumačenja jezika; dar vjere; darovi Duha; darovi ozdravljanja; denominacija; egzorcizam; krštenje Duhom Svetim; Pentekost; pentekostni pokret; pokret obnove crkve; polaganje ruku; propovijed, propovijedanje; propovijedanje, pentekostna perspektiva; služba oslobađanja; teologija pozitivnog ispovijedanja.
izradio