kalvinizam, Jean Calvin (1509-1564), često nazivan ‘sistematičarem reformacije’, usustavio je biblijsku doktrinu kao nijedan drugi reformator. On nije bio istaknut znanstvenik, već pastor koji je promišljao i pisao svoja djela s namjerom izgrađivanja crkve. Njegova stajališta nisu uvijek bila popularna, a ponekad su tumačena vrlo pogrešno, no sve reformirane i prezbiterijanske crkve smatraju ga utemeljiteljem svoga biblijsko-teološkog doktrinarnog stajališta.
Pismo. Temeljno načelo i izvor Calvinova teološkog sustava jasno je izraženo latinskim izrazom sola Scriptura (samo Pismo). U strogom smislu, Calvin je prvenstveno bio biblijski teolog. Odbacio je srednjovjekovni sustav tumačenja alegoriziranjem, produhovljavanjem i moraliziranjem, tvrdeći da se doslovno značenje Riječi mora uzimati u njezinu povijesnom kontekstu. Tražio je teologiju koja će pokazati učenja Pisma u sustavnom obliku. Naglašavanje Pisma bio je rezultat njegova vjerovanja da je ono Riječ Božja, i najveći autoritet za vjerovanje i djelovanje. Nadalje, pojedinac ne priznaje Bibliju kao Božju riječ prvenstveno zbog logičkih, povijesnih ili drugih argumenata, već prosvjetljenjem i unutarnjim svjedočanstvom Duha Svetoga.
Bog. Trojedini Bog Otac, Sin i Duh Sveti, isti u biti i jednaki u sili i slavi, zaglavni je kamen kalvinizma. Bog je suveren, savršen u svakom pogledu i posjednik sve moći, pravednosti i svetosti. On je vječan i potpuno samodostatan. Prema tome, ne ovisi ni o vremenu ni o bilo kojem biću niti ga pak možemo staviti u vremensko-prostorne kategorije za ljudsko razumijevanje i analizu. Svom stvorenju Bog uvijek mora ostati tajnovit, osim ako mu se sam otkrije. Kao što Bog suvereno održava cjelokupno svoje stvorenje, tako u svojoj providnosti on upravlja i vodi ga ostvarenju svojih krajnjih svrha, da sve ide samo na njegovu slavu (soli Deo gloria). Ta je vladavina uključivala čak i slobodne postupke ljudskih bića, tako da povijest može ispuniti od vječnosti određeni cilj.
Čovječanstvo. Ljudska su bića stvorena na Božju sliku, s istinskom spoznajom, pravednošću i svetošću, kao upravitelji Božjeg djela. Bog je sklopio savez s Adamom, obećavši mu blagoslov, a zauzvrat, on je trebao upravljati prirodom i podrediti je Božjem suverenom autoritetu. Ipak, Adam je odlučio postati neovisan i postupio je kao neovisno biće te na taj način pao pod Božji sud. Ishod je osuda i potpuna pokvarenost čitave ljudske rase koju je Adam predstavljao u savezu. Na taj način, međutim, nije pokvario Božje planove i svrhe. Od vječnosti je već bio izabrao velik broj tih palih stvorenja za sebe, da bi ih izmirio sa sobom. Božjim je izabranicima poslan Sveti Duh, ne samo da ih prosvijetli razumjeti evanđelje izneseno u Pismu, već da ih osposobi da prihvate Božje obećanje oproštenja. Po tom djelotvornom pozivu oni dolaze k vjeri u Krista koji ih je otkupio, pouzdajući se u njega kao u onoga koji je na njihovu dobrobit ispunio sve Božje zahtjeve. Stoga se oni spasavaju samo po vjeri (sola fidei), kroz obnavljajuću moć Duha Svetoga. Prema tome, trebaju ga proslavljati mišlju, riječju i djelom.
Crkva. Božji ljudi sada žive kao građani njegova kraljevstva, pozvani služiti mu u svijetu kroz crkvu. Ta je obveza dana i odraslim vjernicima i njihovoj djeci, kao što je bilo u starozavjetnom Izraelu pod Abrahamovim savezom. Znak ili pečat saveza je krštenje, koje označava ulazak u članstvo vidljiva tijela Kristova naroda, i djece i odraslih. Za odrasle krštenje dolazi poslije pokajanja; za djecu se predviđa njihovo pokajanje kao odraslih vjernika. Večera Gospodnja je trajan sakrament u kojem Kristov narod sudjeluje u spomenu na njega i prisjeća se njegova otkupiteljskog djela za njih. Kalvinisti teže prema vodstvu starješina koji poučavaju i starješina koji upravljaju ili nadgledaju, a bira ih crkva.
Kalvinizam u povijesti. Calvin je najjasnije izložio svoje mišljenje u djelu Institucije. Kalvinisti su kasnije tomu dodali brojne vjeroispovijesti, kao što je Heidelberški katekizam (1563), Kanoni sinode u Dortu (1618) i Westminsterska vjeroispovijest i Katekizam (1647-1648). I teolozi su razradili razna pitanja. Devetnaesto je stoljeće posebice doživjelo širenje kalvinističke misli pod utjecajem Abrahama Kuypera i Hermana Bavincka u Nizozemskoj, Augusta Lecerfa u Francuskoj, te A. A. Hodgea, Charlesa Hodgea i B. B. Warfielda u SAD-u. Calvinov utjecaj ima primjenu na cjelokupan život i promišljanje.
v. arminijanizam; Arminije, Jacobus; Bučić, Mihajlo; Calvin, Jean; Crkva; Crkva, vodstvo i organizacija; Heidelberški katekizam; helvetska vjeroispovijedanja; Pet točaka kalvinizma; reformacija; protestanti; protestantizam; Starin, Mihajlo.
izradio