Hus, Jan (1372?-1415), teolog i propovjednik evanđelja, rođen u Bohemiji (današnja Češka). Pisanjem i propovijedanjem naglašavao je osobnu pobožnost i čistoću življenja. Pod utjecajem Johna Wiclifa naglašavao je ulogu Svetog pisma kao autoriteta u crkvi i u skladu s time dao je propovijedanju evanđelja važno mjesto u službi crkve. U svom glavnom djelu O Crkvi, definirao je Crkvu kao tijelo Kristovo, kojemu je sam Krist jedina glava. Iako je branio tradicionalan autoritet klera, vjerovao je da jedino Bog može oprostiti grijeh. Učio je da ni papa ni kardinali ne mogu uspostaviti doktrinu koja bi se suprotstavljala Svetom pismu, a kršćani pak ne trebaju poslušati njihove uredbe ukoliko su pogrešne. Hus se suprotstavljao korumpiranim svećenicima i kritizirao vjernički puk zbog štovanja slika, vjerovanja u lažna čudesa i odlaženja na brojna hodočašća. Kritizirao je crkvu zbog davanja euharistije samo pod prilikom kruha te se oštro okomio na prodaju oproštajnica.
Jan Hus bio je pozvan 1415. na sabor u Konstancu da obrazloži svoje učenje. Unatoč službenoj zajamčenoj sigurnosti, u Konstanci je bio zatvoren. Bez realne prigode da obrazloži svoje učenje, Hus je osuđen na smrt jer je u svojim spisima naučavao Wiclifovu nauku braneći ju i propovijedajući kao dogme. Još istog dana spaljen je na gubilištu. Hus je umro oprostivši svojim neprijateljima, zazivajući Isusa Krista i moleći Vjerovanje.