Bučić, Mihajlo, učen i uspješan protestantski propovjednik plemićkog podrijetla. Propovijedao je kalvinsku nauku u crkvi u Stenjevcu pored Zagreba. Zbog sukoba s Franjom Tahyjem preselio se u Međimurje pod zaštitu grofova Zrinskih, gdje je od godine 1567. do 1571. bio propovjednik u Belici i Nedelišću. Bučić je napisao, kako nam usmena predaja prenosi, tri knjige kajkavskim jezikom: Novi zakon, Katekizam ili kerstjanski navuk, i Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Nijedno od ovih djela nije sačuvano, vjerojatno su spaljena u vrijeme protureformacije, a da su ta djela, ili pak samo jedno od njih, postojala, svjedoče nam zapisnici sa sinoda Zagrebačke biskupije. Na sinodi u ožujku 1574. Mihajlo Bučić bio je osuđen i izopćen iz Katoličke crkve, jer je tiskanom knjigom i propovijedanjem nastojao po Slavoniji i drugim područjima rasprostraniti nauk kalvinistički. O njegovu djelovanju u Međimurju nema iscrpnih podataka, no postoje neke naznake da je na tom području djelovao pod imenom Michaelis Ballosich te da je pod tim imenom napisao Molitvenu knjigu na kajkavskom jeziku, od koje su nam danas poznata samo 23 lista.
Menu
izradio