Zwingli, Ulrich (1484-1531), osnivač švicarskog protestantizma i prvi reformirani teolog, studirao je u Baselu, Bernu i Beču. Bio je svećenik u Glarusu (1506-1516), gdje je naučio grčki, vjerojatno i hebrejski, te je studirao patristiku. Tijekom 1515. Zwingli je susreo Erazma, čiji će humanizam imati trajan utjecaj na Zwinglijevu misao. U Einsiedelnu, gdje se preselio 1516. te radio kao svećenik, puno je čitao i počeo shvaćati vrhovnu i konačnu ulogu Svetog pisma. Godine 1518., na poziv gradskog vijeća, postaje svećenik u velikoj katedrali u Zürichu. Tu je sustavno propovijedao Novi zavjet i počeo reformu grada, pažljivo utječući na gradsko vijeće. Biskup u Konstanci nastojao je zaustaviti reforme, ali ga Zwingli pobjeđuje u javnim raspravama vođenim 1523.. Njegov pokret reforme ušao je u malu krizu kad mu se suprotstavila radikalna skupina njegovih pristalica predvođena Conradom Grebelom i Felixom Manzom. Provodeći doslovno misao o opravdanju jedino po vjeri, radikali su zaključili da je krštenje djece, dok još nemaju vjere, bez svrhe. Njihov ideal bila je rana crkva u koju se ulazi samo dobrovoljnim prihvaćanjem i ispovijedanjem vjere. Krštenje djece je nevaljano, ljudi se trebaju krstiti tek kad povjeruju u Božju riječ. Počeli su krstiti odrasle ljude i tu su se sukobili s Zwinglijem, koji je branio tradiciju krštenja dojenčadi. Po Zwinglijevu nagovoru, gradsko vijeće naredilo je (1525) da se sva nekrštena djeca pokrste, a radikalima je zabranjeno okupljanje.
Kada je Zwingli pridobio gradsko vijeće u Zürichu, pošlo mu je za rukom da pridobije i kanton Bern, a zatim je ostvario Savez kršćanskih gradova kojemu se pridružilo nekoliko gradova. Kako se i nekoliko katoličkih kantona udružilo protiv protestantizma, buknuo je vjerski rat između rimokatolika i protestanata. Pobijedili su katolici, a Zwingli je pao u borbi (11. listopada 1531.).
Jedno od prvih Zwinglijevih djela je Jasnoća i pouzdanost Božje riječi (1522), u kojem je iznio temeljno protestantsko načelo konačnog autoriteta Svetog pisma. U djelu Krštenje, ponovno krštenje i krštenje dojenčadi (1525) obrazložio je svoje viđenje krštenja male djece. Njegovi Komentari prave i lažne religije (1528) imali su velik utjecaj na protestantizam. Zwingli je bio prvi od reformiranih teologa. Smatrao je da je Krist samo duhovno prisutan u euharistiji te da se svjetovni vladari imaju pravo miješati u crkvene poslove.
Zbog prerane smrti, Zwingli nije uspio temeljito predstaviti reformiranu teologiju i ta je zadaća prepuštena Calvinu. No, ostaje činjenica da je upravo Zwingli položio temelje švicarskog protestantizma i reformirane teologije.
izradio