Melanchthon, Philipp (1497-1560), teolog i reformator, studirao je na sveučilištima u Heidelbergu i Tübingenu, gdje je došao pod humanistički utjecaj i postao Erazmov doživotni štovatelj. Godine 1518. izabran je za profesora grčkog jezika na sveučilištu u Wittenbergu. Druženje i prijateljstvo s Lutherom promijenilo je Melanchthona te je od humanista postao vrstan teolog i reformator. Javno je podržavao Luthera na raspravi u Leipzigu 1519. Ako Luther nije bio u Wittenbergu, Melanchthon ga je zamjenjivao i branio od napada. Godine 1521. napisao je djelo Loci communes rerum theologicarum (Opća mjesta teologije), koje slovi kao prvi protestantski pokušaj sastavljanja sustavne teologije. Pomagao je Lutheru pri prevođenju Biblije na njemački. Posebice je pomagao Lutheru u sveučilišnim i školskim reformama te u organiziranju programa vizitacija (1527) kako bi se uredile evangeličke teritorijalne crkve. U Magdeburgu se Melanchthon suprotstavio Zwinglijevu učenju, tvrdeći da je Gospodnja večera nešto više od spomena na Krista. Na temelju Lutherova nauka Melanchthon je sastavio Augsburšku vjeroispovijed (1530), koja sadrži osnove vjerovanja luteranskih crkava. Da bi obranio Augsburšku vjeroispovijed od rimokatoličkih poricanja i napada, napisao je Apologiju, tj. obranu Augsburške vjeroispovijedi. Njegova Rasprava o moći papinstva bila je uključena među Lutherove Smalkadske članke kao ispovijed vjere. Melanchthon je zapamćen kao jedini protestantski teolog svog vremena koji je predstavljao gledišta većine ljudi. Zbog svojih znatnih ostvarenja u obrazovnoj reformi postao je poznat kao “učitelj Njemačke”.