homilija

homilija (lat. homilia, razgovor), u najranijem kršćanskom razdoblju naziv za propovijedi. Stari zavjet sve od Mojsija i Jošue, pa do Ezrina obraćanja promrzlom narodu, govori o izlaganju i tumačenju Božje poruke. Novi zavjet spominje propovijedanje Ivana Krstitelja; Isus je velik dio svoje službe posvetio propovijedanju, a i svoje je učenike, a potom i Crkvu, poslao i opunomoćio propovijedati i učiti. Apostoli su vjerovali da se po njihovoj riječi sam Bog obraća ljudima, te da ono što navješćuju jest Riječ Božja (1 Sol 2,13; Dj 4,31; 1 Pt 1,23) koja spašava ljude (1 Kor 1,21). Najstarije kršćansko propovijedanje imalo je oblik jednostavne konverzacijske i praktične, pastoralne homilije, utemeljene na biblijskom tekstu koji se prvo pročitao, a potom razlagao. Dominikanci i franjevci oživjeli su umjetnost propovijedanja. Uskoro su u opticaju bile zbirke exempla, ali se korištenje alegorijskog tumačenja tekstova i fantastičnih i nestvarnih ilustracija te primjera pokazalo neprikladnim i pogrešnim. Reformatori su se vratili starijem obliku propovijedanja, držeći se izjave “Praedicatio verbi Dei est verbum Dei” (“Propovijedanje riječi Božje je Riječ Božja”, Bullinger, učenik Zwinglija, 1566.). Držali su da kao što je Bog u Kristu sišao dolje da na sebe uzme naše tijelo, da tako propovijedanjem Riječi Duh Sveti silazi da bi zahvatio i potaknuo ljude u njihovoj konkretnoj situaciji.