darovi Duha

darovi Duha, sposobnosti i vještine koje Bog po Duhu Svetome daje svim kršćanima, koji ih osposobljavaju da služe Bogu i crkvi. Duhovni dar slobodni je poklon Božjeg Duha muškarcu ili ženi kojim im omogućuje da budu i čine ono na što ih on poziva. Darovi su poklon vjerniku od trojednoga Boga (1 Kor 12,4-6): Oca (1 Kor 12,28; Rim 12,3), Sina (Ef 4,8) i Duha Svetoga (1 Kor 12,11). U Novom zavjetu pet odjeljaka govori o darovima Duha (1 Kor 12,7-11; Rim 12,6-8; 1 Kor 12,27-28; Ef 4,11-12; 1 Pt 4,10-11). Većina vjernika pentekostne tradicije smatra da Novi zavjet navodi samo devet darova Duha, i to: dar mudrosti, riječ znanja, dar vjere, dar ozdravljanja, moć čudesa, dar proricanja, dar razlikovanja duhova, dar govorenja u jezicima, dar tumačenja jezika (1 Kor 12,7-10). Vjernici iz karizmatskih i drugih kršćanskih tradicija smatraju da je broj darova puno veći, a neki pak smatraju da je neograničen. Pentekostalci smatraju da postoji razlika između darova Duha Svetoga, kojih ima devet (1 Kor 12,7-10), te milosnih darova, tj. ostalih darova navedenih u Novom zavjetu za koje se izričito ne navodi da su od Duha Svetoga – i prirodnih sposobnosti vjernika. S jedne strane stoji mišljenjeda prirodne sposobnosti koje su stavljene u službu Gospodinu nisu darovi Duha Svetoga, primjerice, sposobnost pjevanja. S druge je strane uvriježeno mišljenje da prirodne sposobnosti nisu same po sebi dar Duha, ali one postaju dar Duha kada ih Duh upotrijebi u službi izgradnje Tijela Kristova.

U poučavanju kršćana kako da koriste svoje darove apostol Pavao nastoji ukazati na njihovu praktičnu prirodu. Duh Sveti daje svoje darove vjernicima radi izgradnje crkve, radi formiranja kršćanskoga karaktera i radi služenja crkvi i društvenoj zajednici. Primanje dara Duha Svetoga, stoga, podrazumijeva određenu odgovornost jer to je prigoda za davanje sebe u službi drugima.

U Novom zavjetu jasno se govori o crkvi kao Tijelu Kristovu u kojem su pojedinci udovi (1 Kor 12,12). Tijelo se sastoji od mnogih udova, od kojih svaki ima određenu funkciju. Funkciju udova u Tijelu Kristovu Pavao poistovjećuje s darovima (Rim 12,4-5; 1 Kor 12,12-28; Ef 4,1-8). Razvidno je da svi kršćani imaju darove Duha, no to ne znači da ih svi i upotrebljavaju.

Vjernici u pentekostnom probuđenju početkom dvadesetog stoljeća naglašavali su nadnaravno djelovanje Duha Svetoga koji je propovijedanje evanđelja potvrđivao čudima: ozdravljenjima bolesnih, oslobođenjima opsjednutih zlim duhovima i slično. Fundamentalistički pokret, osobito jak u baptističkim i prezbiterijanskim crkvama u SAD-u, reagira na pentekostno naglašavanje krštenja u Duhu Svetome, govorenje u jezicima, ozdravljanje i oslobađanje negiranjem ovakva djelovanja Duha Svetoga u današnjoj crkvi s obrazloženjem da su čudesa bila ograničena samo na biblijsko vrijeme. Oni su smatrali da je osnovna svrha čudesa bila da uzrokuju Božju objavu. Završetkom pisanja novozavjetnih spisa završena je i objava, te stoga u današnjoj crkvi ne treba očekivati čudesa.

S druge strane, pentekostni pokret i duhovna obnova u dvadesetom stoljeću potvrdili su važnost čudesa i naglasili novozavjetnu dinamiku crkve u kojoj Bog djeluje ne samo na nadnaravan način (čini čuda) nanovo rađajući osobe za Kraljevstvo, već i čineći mnoga i raznolika čuda. Milijuni vjernika osvjedočili su se u istinitost Isusovih riječi: “Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Mk 16,17-18). Čuda su vidljivi dokaz i potvrda istine evanđelja. Pentekostalci su ozbiljno shvatili Isusove riječi: “Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu” (Iv 14 ,12).

Hammond ispravno zaključuje: “Ukoliko se vrhunaravni element djelovanja Duha ne može ograničiti na novozavjetno vrijeme, to znači da nema teološkog opravdanja odsustva izvanrednih darova Duha u današnjoj crkvi.” Svi darovi trebaju biti sastavni dio života crkve danas. Pitanje nije trebaju li darovi Duha biti prisutni u crkvi, već što su oni i kako se trebaju očitovati.

Literatura: Biblija (Zagreb, 1999); Donald G. Bloesch, Osnove evanđeoske teologije 1 i 2 (Novi Sad, 1989); Stjepan Domačević, Sistematska teologija (Pušćine, 1990); Guy P. Duffield, Nathanael M. Van Cleave, Foundations of Pentecostal Theology (Los Angeles, 1983); Wayne Grudem, Systematic Theology (Leicester, 1994); T. C. Hammond, Uvod u teologiju (Osijek, 1994); Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj: Pregled povijesti i teološke misli (Zagreb, 2003); Reinhold Ulonska, Darovi Duha (Osijek, 1996); Rodman J. Williams, Renewal Theology: God, the Word, and Redemption (Grand Rapids, 1998).

v. Bog; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; dar raspoznavanja duhova; dar tumačenja jezika; dar vjere; Duh Sveti; Duh Sveti, djelo; Isus Krist; Pentekost; prorokovanje.