zahvala, novozavjetne grčke riječi eucharisteō i eucharistia, a starozavjetne yāda i tôdā izražavaju zahvalnost. Čitava Biblija, a posebno Novi zavjet, potiču na zahvaljivanje, i to kako za duhovna, tako i za materijalna dobra. I Gospodin Isus zahvaljivao je za hranu (Iv 6,11-23), za odgovorenu molitvu (Iv 11,41) te za kruh Gospodnje večere (Lk 22,17.19; 1 Kor 11,24). Blagoslovi koji iziskuju zahvalnost su ozdravljenje (Lk 17,16), hrana (Iv 6,11.23; Dj 27,35; Rim 14,6; 1 Kor 10,30; 1 Tim 4,3 i dalje), mir (Djela 24,2 i dalje), izbavljenje iz opasne situacije (Dj 27,35; 28,15). Pavao često zahvaljuje za blagoslove što ih Bog daje crkvama, primjerice, za navješćivanje vjere (Rim 1,8; Kol 1,3 i dalje; 1 Sol 1,2; Ef 1,15 i dalje), za izlivenu milost (1 Kor 1,4; 2 Kor 1,11;4,15), za činjenicu da se propovijedana Riječ prihvaća (1 Sol 2,13), za zajedništvo (Fil 1,3-5), za rast u milosti (2 Sol 1,3), za duhovne blagoslove (Kol 1,12). Ali zahvaljuje i za osobne stvari – oslobođenje od robovanja grijehu (Rim 7,25), za raznu pomoć što ju je primio od braće i za njihov trud (Rim 16,4), kao i za duhovni rast prijatelja Filemona (Flm 4 i dalje).
Zahvaljivanje je Bogu ugodno (1 Sol 5,18). Nezahvalnost je uvijek grijeh (Lk 17,16; Rim 1,21). Zahvaljivanje je trajno obilježje nebeskog slavlja (Otk 4,9; 7,12; 11,17). Kršćani su pozvani neprestano zahvaljivati (1 Kor 1,4; Kol 4,2), u bilo kakvim okolnostima (Fil 4,6), po Isusu Kristu (Kol 3,17), te se pomoću zahvaljivanja suprotstavljati grijehu (Ef 5,4).
izradio