umirovljenje, nasuprot širokom plaštu ljudske povijesti i zemljopisa, umirovljenje je relativno neobičan fenomen. Zamisao provođenja do trideset i više godina u besposličarenju (što je uobičajen pogled na mirovinu) još uvijek je nova. Kao način života, vrlo rijetko ostvaruje očekivanja budući da ljudi imaju nerealistične nade ili strahove vezano uz svoju mirovinu. Obično to potječe od pogrešnog razumijevanja mjesta rada u ljudskom životu. Suviše lako se posao smatra i ograničava na plaćeni rad. Bolja i više biblijska definicija rada može biti “svaki oblik svrsishodne aktivnosti”. Gledano u tom svjetlu, rad je sastavni dio čovjeka ili osobe stvorene na sliku Božju. U tom smislu, osoba ne prestaje raditi dok ne dođe do smrti ili teže bolesti. Umirovljenje, dakle, ne treba smatrati obilježavanjem prestanka rada, već trenutkom prekida, kada se plaćeno zaposlenje zamjenjuje drugim oblicima aktivnosti.
Umirovljenje donosi mnoge promjene koje mogu rezultirati tjeskobom i stresom tijekom iščekivanja i u procesu umirovljenja, čak i kod onih koji započnu pozitivnim stavom Roberta Browningova (1812-1889) Rabbi ben Ezra: “Ostari zajedno sa mnom! Najbolje tek dolazi.” Trauma u umirovljenju često se povezuje s iznenadnom nemogućnošću izbora vezano uz korištenje vremena. Mnogim je ljudima umirovljenje prva prilika za preuzimanje kontrole nad vlastitim vremenom. Trajno plaćeno zaposlenje, između ostaloga, za mnoge znači strogo određeni kontekst i oblik provođenja vremena.
Umirovljenje donosi druge nove izazove. Mnogi ljudi zamjenjuju vrijednost osobe s ulogom koju on ili ona imaju na poslu. Stoga, pojedini ljudi i njihove obitelji mogu izgubiti samopoštovanje kad osjete gubitak statusa zbog umirovljenja. Drugima će možda nedostajati odgovornost i stimulans njihovih dužnosti (iako će se pak neki drugi veseliti oslobođenju od napora). Većina će ljudi doživjeti veliko smanjenje prihoda kod umirovljenja, a mnogima će nedostajati kolege ili mušterije s radnog mjesta.
Kombinacija dijela ili svega ovoga može dovesti do nečega što se uspoređuje s ucviljenošću. Iako se ne doživljava tako snažno, umirovljenje je velik životni događaj istog poretka kao i stupanje u radni odnos, brak ili razvod. Kad se podudara, kao što se ponekad događa, s preseljenjem, odlaskom djece od kuće, smrti ili bolesti roditelja i, u nekim slučajevima, osobnom obolijevanju (što često dovodi do prijevremenog umirovljenja), često je potrebna podrška i savjetovanje. Pružanje takve pomoći nedavno je razvijeno nakon što se uspostavilo: “Mnogo je godina uloženo da nas pripreme za ulazak u svijet rada, no skoro ništa nije učinjeno što bi nam pomoglo napustiti ga.”
Umirovljenje ima utjecaj na supružnika osobe, bilo da supružnik radi ili ne. Mnogim parovima umirovljenje donosi stres, barem u početku. Partnerova blizina zbog umirovljenja stvara nove, čak suptilne, aspekte u njihovu odnosu. Pitanja komunikacije, odluke oko prostora u domu ili prijateljstva izranjaju na nov način. Većina bračnih parova ima potrebu ponovno utvrditi svoj brak nakon što jedan od partnera bude umirovljen.
Adekvatno planiranje vezano uz umirovljenje uključuje pažljivo razmatranje stvari koje će zamijeniti ono što je pružalo zadovoljstvo tijekom radnog vijeka. Suviše su često prezaposleni činovnici ili ljudi stručnih zanimanja toliko uronjeni u svakodnevni posao da su jedva imali vremena za svoje obitelji, a kamoli za aktivnosti kojima bi se bavili kasnije u životu. Čini se da je sreća u umirovljenju povezana sa svrsishodnom aktivnošću. Oni koji je nemaju, trebaju je pronaći, a potrebno je vrijeme za otkrivanje onoga što žele postići. Umirovljenje može biti prilika za ostvarivanje ideala i snova koji su možda neminovno bili potisnuti zbog praktičnih zahtjeva zarađivanja za život. Oni koji imaju poteškoća oko donošenja odluka mogu imati korist od savjetovanja ili mnogih knjiga koje mogu pomoći u prepoznavanju vlastitih interesa.
Velik dio ljudskog nezadovoljstva dolazi zato što su ljudi u plaćenom odnosu koji nije u skladu s njihovim osobnim vrijednosnim sustavom ili motivacijom. Uobičajeno je da umirovljenici osjećaju kako nikada nisu bili u mogućnosti činiti nešto što je doista vrijedno u životu. U mnogim zapadnim zemljama postoje mnoge mogućnosti za obrazovanje i obučavanje odraslih, tako da se, uz dobro zdravlje, u mirovini može ostvariti ono što se smatralo propuštenom prilikom.