sotona, imena. U Svetom pismu upotrijebljena su brojna imena za sotonu. Ona nam uvelike otkrivaju njegov karakter i ponašanje.
Lucifer (Svjetlonoša). Ovaj je naziv prema proroku Izaiji (14,12) imao u nebu, prije pobune i pada. Biblija nas upućuje da je Lucifer bio na vrlo visokom položaju u nebu, vjerojatno na drugom mjestu, do trojstva.
Satan (protivnik). Ovaj naziv ukazuje na njegove aktivnosti protivljenja vjernima. Protivi se svemu što Bog čini. Protivi se svemu dobrome i svakoj dobroj osobi. On je protivnik Božji i čovječji. Petar upozorava kršćane: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1 Pt 5,8). Apostol Pavao iskusio je sotonino protivljenje i o tome je napisao Solunjanima: “Zaista, htjedosmo k vama – ja, Pavao, i jednom i dvaput – ali nas je spriječio Sotona” (1 Sol 2,18).
Đavao (klevetnik, optužitelj). U Otkrivenju 20,2 koriste se četiri imena za sotonu: zmaj, stara zmija, đavao, sotona. U Otkrivenju 12,10 čitamo o sotoni kao o tužitelju braće koji ih dan i noć optužuje pred Bogom.
Zmija. Sotona je počeo s djelovanjem na zemlji kao zmija (Post 3,1-15). O on dašnjoj zmiji ne možemo razmišljati na temelju svog promatranja današnjih zmija, kao o ljigavoj životinji koja puže po zemlji. Takva je postala nakon prokletstva koje joj je uputio Bog: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!” (Post 3,14). Prije toga prokletstva zmija je vjerojatno hodala uspravno i vjerojatno je bila prekrasno stvorenje. Nije bila ni samo životinja. Govorila je, što je karakteristika duha, a životinje nemaju duh. Sotonina spretnost i snaga kao napasnika najbolje je izražena u imenu “stara Zmija” (Otk 12,9).
Zmaj (čudovište, neman, grdosija, monstrum). Mnoge drevne religije vide zmaja kao prastarog neprijatelja svega što je dobro. To je jedan od ustaljenih načina shvaćanja duha zla na Bliskom istoku: čudovišna zvijer koja hara i pustoši zemlju i proždire čovjeka. Biblija jasno ističe da je Zmaj izgubio bitku s anđelima Božjim (Otk 12,7-9; Otk 20,1-2).
Napasnik (iskušavatelj, zavodnik). Sotona kao napasnik stalno nagovara ljude na grijeh (Mt 4,3; 1 Sol 3,5). Bog stavlja ljude na test za njihovo dobro, kako bi učili i postali duhovno snažniji i čvršći (npr. Abraham i žrtvovanje Izaka), a Sotona kuša ljude kako bi ih uništio.
Knez ovog svijeta. Tri puta je Isus opisao sotonu kao kneza ovog svijeta (Iv 12,31; 14,30; 16,11). Ovaj naziv prikazuje sotonu kao onoga koji ima utjecaj na vlasti ovoga svijeta – na svjetsku politiku. Gospodarstvo i društvo pod njegovim su utjecajem. Sotona ima svoj tron. Apostol Ivan to je zapisao u pismu crkvi u Pergamu: “Znam gdje prebivaš – ondje gdje je sotonino prijestolje” (Otk 2,13). Sotona je primio od Adama autoritet da vlada nad ovim svijetom. Ivan u svojoj prvoj poslanici izravno kaže da “je sav svijet u vlasti Zloga” (5,19), a Pavao ga naziva “bog ovog svijeta” (2 Kor 4,4). No on je knez ali nije kralj. Isus Krist je kralj. Sotona je pod vlašću Božjom i mora prepoznati onoga koji je nad njim.
Knez sila u zraku. Ovaj naziv upućuje na sotoninu vlast nad onim duhovnim bićima koja dijele njegov grijeh (Ef 2,2; Ef 6,12). Sveto pismo ističe da je sotona knez sila ili zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. To upućuje na to da sotoni pripada neko mjesto “između”. Pobunio se protiv Boga i bio je protjeran od trona Božjega. Smatra se da je “Bezdan” konačno odredište sotone i njegovih anđela (Lk 8,31; Otk 20,1), a da je zrak, prostor između zemlje i neba, područje njegove sadašnje aktivnosti.
Među brojnim imenima za sotonu nalaze se još i sljedeća imena: bog ovog svijeta ili doba, anđeo svjetla, ubojica, otac laži, ričući lav i rušitelj.