sotona

sotona (heb. satan, grč. satanas, protivnik), nebesko biće koje se prije postanka ljudskog roda pobunilo protiv svog Stvoritelja i postalo protivnik i neprijatelj Bogu i ljudima. Biblija ističe da je u početku sotona, tada zvan Lucifer, bio bezgrešno i pravedno biće. Opisuje njegov integritet i pravednost sljedećim riječima: “Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina” (Ez 28,15). Bio je u blizini Božjoj i uživao posebno Božje povjerenje. Bio je arkanđeo s velikim autoritetom. O podrijetlu sotone govore nam dva teksta u Bibliji: Ez 28,12-19 i Iz 14,12-17.

Tekst u Ezekielu daje nam detaljniju sliku ljepote i mudrosti s kojom je stvoren Sotona. Bio je uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep. Živio je u Edenu, vrtu Božjem, a resili su ga dragulji, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Bog ga je postavio kao kerubina zaštitnika, bio je u Božjoj blizini, na svetoj gori Božjoj i imao je autoritet malo manji od Boga. Bio je savršen na putima svojim od dana svojeg rođenja dok mu se u srcu ne zače opačina.

Sagriješio je jer se nastojao izjednačiti s Bogom, pa čak i izdići iznad njega (Iz 14,13-14). Zbog toga ga je Bog izbacio s nebesa.

Izaija ga je nazvao jutarnjom zvijezdom, svjetlonošom. On je bio najviši anđeo Božjeg stvaranja. Sagriješio je zbog ponosa i sebične ambicije. Bio je ponosan na svoju ljepotu, osobnost, šarm, autoritet, položaj, uspjeh i moć.

Bog ga je stvorio s velikom mudrošću i znanjem. Bile su mu povjerene brojne tajne Božjeg stvaranja. Bog ga je uzdigao i povjerio mu službu kerubina zaštitnika. Tijekom vremena njegova se usredotočenost mijenjala. U početku mu je Bog bio u središtu, a onda je malo pomalo on sam sebe stavio u središte svog svijeta. Ponos je hranio njegove ambicije da bude jednak Bogu, sam sebi gazda, gospodar nad svim Božjim stvorenjem (Iz 14,13-14).

Bog je mjesto gospodara nad svim stvorenjem namijenio svome Sinu Isusu Kristu, a ne Luciferu. Ono je dano Isusu Kristu da sjedi sa svojim ocem na prijestolju (Otk 3,21). Čini se da se Lucifer, kad je spoznao da mjesto na Božjem prijestolju nije namijenjeno njemu, pobunio protiv Boga. Imao je plan za uspostavu svog trona iznad Božjega. Vjerojatno je vjerovao da će mu plan uspjeti jer sigurno ne bi pokušao nešto za što je unaprijed znao da neće uspjeti. Znamo da mu je Bog dao moć i autoritet kao kerubinu zaštitniku. On je trebao štititi interese Božjega kraljevstva.

Lucifer i njegovi anđeli bili su zbačeni s neba. Iako su bili zbačeni s neba, ostale su im moć i snaga i oni su nastavili suprotstavljati se Bogu i njegovim ljudima do današnjeg dana.

Nakon pobune Lucifer više ne nosi to ime (Svjetlonoša), već je poznat pod mnogim drugim imenima od kojih su najpoznatija sotona i đavao. Rat, koji je započeo pobunom sotone, nastavlja se i danas. Biblija govori o nekoliko poraza sotone. Zbačen je sa svog položaja u nebu, porazio ga je Isus Krist u pustinji, poražen je na golgotskom križu, za vrijeme tisućugodišnjega kraljevstva bit će bačen u Bezdan a nakon toga u ognjeno jezero za čitavu vječnost.

Sotonino sadašnje djelovanje vrlo je rašireno i destruktivno. Bog dopušta njegovo djelovanje za neko vrijeme. Nespašeni ljudi velikim su dijelom pod sotoninim autoritetom. On vlada njima kroz zli svjetovni sustav na čijem je čelu, a nespašeni su ljudi dio (Iz 14,12-17; 2 Kor 4,3-4; Ef 2,2; Kol 1,13). Sotona se sa svojim zlim duhovima suprotstavlja i pokušava uništiti svako djelo Božje (Ef 6,10-12), u neprestanom je sukobu sa spašenima (Ef 6,11-18), kuša ih i nastoji iskvariti i uništiti njihovo svjedočanstvo svetog življenja (1 Kor 5,5; 1 Iv 5,16), potiče vjernike da lažu (Dj 5,1-11) i na seksualno nemoralna djela (1 Kor 7,5). Sotona dan i noć optužuje kršćane pred Bogom (Otk 12,10) jer mu nije drago da kršćani žive pravedničkim životom. Na sve moguće načine sprečava vjernike da služe Bogu (1 Sol 2,18), sije korov među vjernike (Mt 13,38-39) i sumnju u um vjernika (Post 3,1-5), potiče duhovni ponos u srcima vjernika (1 Tim 3,6) i napuštanje vjere (1 Tim 4,1; 1 Sol 4,5), sprečava odgovor na molitve vjernika (Dn 10,12-20), potiče zavist i sebičnost kod vjernika (Jak 3,13-16), potiče štovanje idola (1 Kor 10,19-21), ohrabruje formalizam i asketizam (1 Tim 4,1-3) te potiče progonstva i mučenje vjernika (Otk 2,10).

v. Sotona, imena; demoni