propovijedati, propovijedanje, u Novom zavjetu propovjednik je osoba koja ima unutrašnji poziv od Duha Svetog i vanjski poziv od crkve te koji se propisno odvojio za objavljivanje evanđelja. Zadatak propovjednika je da govori kao osobni svjedok Božjeg otkrivenja, tumačeći, objašnjavajući i primjenjujući ga na potrebe ljudi. Najuobičajenija definicija propovijedanja je ona sklopljena od dvaju citata Phillipsa Brooksa: “Propovijedanje je objavljivanje istine kroz osobnost.” Biskup Manning daje više teološku definiciju kada propovijedanje naziva “manifestacijom inkarnirane Riječi iz zapisane riječi kroz izgovorenu riječ.”
Propovijedanje u Bibliji. U Starom zavjetu upotrebljavaju se riječi: qōhelet, propovjednik; ba’sar, govoriti dobru vijest; qara, zvati ili objavljivati; qeri’a, propovijedanje. Novi zavjet upotrebljava euangelizo, objavljivati dobru vijest; keryx, glasnik; kerysso, objavljivati kao glasnik; diangello, objaviti ili obznaniti vani; katangello, svečano objaviti. U oba Zavjeta riječi koje se upotrebljavaju za propovijedanje imaju bitan element objavljivanja ili oglašavanja. Propovjednik je onaj koji objavljuje poruku koju je primio od Boga. Ivan Krstitelj bio je sveza između Staroga i Novog zavjeta. Bio je posljednji i najveći od proroka i prvi propovjednik nove ere. Proglasio je neposredan dolazak obećane vladavine Boga i njegova Mesije.
Za razliku od Ivana, Isus poziva na vjeru u Gospodina koji je došao sad. Ponudio je na prihvaćanje slušateljima sebe i svoje djelo. On je otkrivenje i utjelovljenje Božjih milostivih puteva prema ljudima, i kao takvog treba ga se primiti i vjerovati mu. Isus je propovijedao na različitim mjestima i slušateljstvu različitih veličina. Ponekad je govorio malim skupinama, a drugi put velikoj svjetini. Ponekad je tumačio Pismo na bogoslužju u sinagogi, dok je drugom prilikom propovijedao na polju ili pokraj mora. Isusovo propovijedanje označavao je autoritet i tiho pouzdanje u Boga, u samog sebe te u svoju misiju i poruku. Katkad je grmio sudom, a drugi put objavljivao nježan poziv. U svom propovijedanju stapao je usporedbe, aforizme, argumente i komentare na Pismo. U Evanđeljima su zabilježene dvije prilike kada je Isus poslao skupine učenika u misiju propovijedanja. Dao im je poruku zajedno s praktičnim uputama kako bi trebali provoditi svoju službu. Djela apostolska opisuju učenike u čekanju na obećanje Duha u Jeruzalemu. Djela i poslanice pružaju skice apostolskog propovijedanja nakon Pentekosta. U propovijedanju apostola pronalazimo dva trajna elementa kršćanskog propovijedanja, evangelizaciju i poučavanje. Svim ljudima na raspolaganju je besplatna prezentacija traženja i zahtjeva evanđelja. Također postoji jasna javna poduka vjernika o obožavanju utemeljena na Pismu.
Propovijedanje u crkvenoj povijesti. Nakon smrti apostola i njihovih suradnika u ranoj Crkvi došlo je do pada u propovijedanju dok se postupno nije u snazi podiglo do visoke razine u četvrtom i ranom petom stoljeću. Zatim je propovijedanje upalo u dugu noć, opskurnosti i slabosti; propovijedanjem križarskih vojnih i uzdignućem skolastičke misli počelo je njegovo oživljavanje. Svoj vrhunac dostiglo je u trinaestom stoljeću. Zatim je ponovo došlo do općeg pada u čistoći i snazi. Reformacija je predočavala drugi visoki val koji je u ranom šesnaestom stoljeću polako skupljao snage prema svom vrhuncu. Nakon reformacije, podjelom vidljive crkve propovijedanje je označila različitost kako se širila iz države u državu i iz denominacije u denominaciju. Svaka država i svaka denominacija imale su svoje kulminacije snage u propovijedanju.
Suvremeni trendovi u propovijedanju uključuju liturgijsko propovijedanje, holističko propovijedanje, propovijedanje utemeljeno na teoriji komunikacije, propovijedanje slobode (neki homiletici uključuju u ovu kategoriju crnačko i feminističko propovijedanje), propovijedanje izgrađeno oko jezične teorije, propovijedanje u vezi sa životnom situacijom, induktivno propovijedanje i narativno propovijedanje. Postoji obnovljen interes za teološko propovijedanje. Kršćanska će crkva rasti, napredovati i ispuniti Božje svrhe za sebe samo dok postoje oni koji odgovore na Božji poziv da propovijedaju tu Riječ koja donosi vjeru i život. P. T. Forsyth bio je u pravu kad je rekao: “Propovijedanjem kršćanstvo stoji ili pada jer je ono navještaj evanđelja.”