Posljednji sud (grč. kritēs i krima, sud ili pravorijek; krinō, odvojiti, probrati i suditi; katakrinō, osuditi; anakrinō, ispitivati), sud Božji na posljednji dan povijesti svijeta, namijenjen onima koji nisu u Isusu Kristu, opisan u Otkrivenju 20,11-15, održat će se po Drugom Kristovom dolasku (Otk 19,11-21).
Posljednji sud uključuje: suca, suđene, mjesto suđenja, način suđenja i posljedice osude.
Sudac. “Bog je sudac sviju” (Heb 12,23), ali je sav sud predao Isusu Kristu (Iv 5,22.27; Iv 8,16; Dj 10,42; 17,31; 2 Tim4,1). Ove izjave potvrđuju nepobitnu činjenicu da je Gospodin Isus vrhovni Bog. Bog je pravedan sudac (Post 18,25; 31,53. Iv 8,16). On je nepristran sudac jer “ne gleda tko je tko”. Budući da je njegovo sudsko prijestolje bijele boje, to upućuje na činjenicu da je Bog čist i svet, stoga ništa nesveto i nečisto neće imati adekvatan sudski alibi. Teorija: Bog je ljubav i zato neće osuditi grešnike i sve nepokajane nevjernike, ne može se baš održati zbog Božjega karaktera. Ljudski sudovi osuđuju zločince zbog njihovih zlodjela, mnogo će više pravedan, svet i moralno čist Bog osuditi sve zločince koji su odbacili i prezreli Isusa Krista (Heb 12,25-29).
Način suđenja je objektivan. 1. Posljednji sud u Otkrivenju 20,12-15 bit će obavljan na temelju pismenog izvješća u Božjim sudbenim knjigama – dosjeima (Otk 20,12,15). 2. Na tom sudu krivci će biti osuđeni za svoja (ne)djela učinjena u nevjeri. 3. Jedan od kriterija koji odlučuje o osudi bit će neupisana imena osuđenih u “Knjizi života”. 4. Budući da zbog nevjere nisu uzvjerovali Gospodina Isusa kao osobnog Spasitelja, nisu učinili najvažnije Božje djelo (Iv 6,28-29).
Suđeni. Na spomenutom suđenju sudit će se isključivo oživljenim mrtvacima jer iščeznuće svemira nitko neće preživjeti (Otk 20,11; 2 Pt 3,10-12). Poslije tog suda zemlja i nebesa otići će u ništa (Otk 20,11; 2 Pt 3,10-13), kao što su i stvoreni ni iz čega (Barnhouse). Bog će po evanđelju suditi i sve one koji su tajili svoje grijehe i nikada ih nisu javno priznali. Sve ljudske tajne izaći će na javu (Rim 2,16). Ništa neće proći nekažnjeno, što je vrijeđalo Boga i kršilo njegov sveti Zakon. Čak će i sama smrt zauvijek biti osuđena (Otk 20,14).
Posljedice suđenja. 1. Poslije tog suda zemlja i nebesa će otići u ništa. Sva tvorevina “…će iščeznuti …neće ostati ni trag” (Otk 20,11b). Nebo i zemlja potpuno će prestati postojati (Otk 20,11; 2 Pt 3,10-13), baš kao što su i stvoreni ni iz čega, “postat” će ništa (Barnhouse). 2. Svi osuđeni bit će bačeni u ognjeno jezero (Otk 20,15). U apokaliptičkoj književnosti jezero u kojem gori oganj i sumpor obilježava težinu krivice i zlodjela osuđenih te su stoga tako teške i vječne posljedice (Otk 19,20; 20,10.14.15; 21,8). 3. Osuda se neće nikada dokinuti ni promijeniti: “Bit će mučeni dan i noć, u vijeke vjekova” (r. 10). 4. Svi osuđeni bit će obilježeni kao “kukavice, otpadnici, odurna stvorenja, ubojice, bludnici, vračari, idolopoklonici, lašci (Otk 21,8). 5. Konačno osuđeni dijelit će vječnu sudbinu sa Sotonom, lažnim prorokom i zvijeri (Otk 19,20; 20,10).
Mjesto suđenja. Posljednji sud će se održati ispred “velikoga bijelog prijestolja” (Otk 20,11). Ali, na tom sveopćem eshatološkom tribunalu – Posljednjem sudu neće se pojaviti vjernici jer: “Tko vjeruje u njega – Isusa, tomu se ne sudi” (Iv 3,18) Biblijski navodi (Iv 5,24; Rim 8,1) svjedoče u prilog potpunog oslobođenja od Posljednjeg suda onima koji su u Kristu Isusu.
izradio