polaganje ruku, simboličan postupak, poznat i kao rukopolaganje, čije je temeljno značenje blagoslivljanje (Post 48,14-22; Mt 19,15; Mk 10,13.16; Lk 18, 15). Polaganje ruku vršeno je na različite načine i u različite svrhe u Starom i Novom zavjetu. Polaganjem ruku može se nešto zaposjesti (Ps 139,5), može se prenijeti krivnja (Lev 16), odgovornost (Lev 24,14), duhovna vlast (Br 27,18-23). Isus i njegovi učenici polagali su ruke na bolesne kako bi ih ozdravili (Mt 8,15; Mk 1,41; 5,23; 6,5; 8,23.25; Lk 4,40; Dj 28,8). Podjeljivanje Duha Svetoga bilo je popraćeno polaganjem ruku (Dj 8,14-17; 19,1-7). Polaganje ruku najčešće je povezano s činom ordinacije ili postavljanja u službu (Dj 6,6; 13,3; 1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6). Apostoli Pavao i Barnaba postavljali su starješine činom polaganja ruku u svim utemeljenim crkvama (Dj 14,23). U crkvama reformacijske baštine polaganjem ruku postavlja se u starješinsku i pastoralnu službu, blagoslivlja se vjernike te se moli za ozdravljenje bolesnika.