opravdanje, djelo milosti po kojem se grešnik opterećen krivicom proglašava slobodnim. Ono označuje pripisivanje ili dodjeljivanje Božje pravednosti. To je objektivan Božji čin koji se događa izvan čovjeka. Grijeh je odvojio čovjeka od Boga, stoga čovjek nema pravi odnos s Bogom. Opravdanje pak omogućuje čovjeku ispravan odnos s Bogom. Hammond (163) definira opravdanje kao “djelo Božje nezaslužene milosti, po kojem on otpušta naše grijehe te nas prihvaća kao pravedne jedino na temelju Kristove pravednosti koja nam je uračunata te koju smo primili isključivo vjerom”.
Čin opravdanja ne uzrokuje subjektivnu promjenu u pojedincu. Tu se radi o sudskom djelu po kojem se grešnik proglašava slobodnim od provedenih zakonskih sankcija te mu se daje ovlaštenje da primi nagradu primjerenu pravednosti. To se događa pred Božjim prijestoljem gdje on čovjeka proglašava pravednim. Opravdanje je Božja odluka u vezi s čovjekovim položajem donesena na temelju Kristova djela na križu. Dakle, zahvaljujući Kristovu djelu, Bog grešnike pravedno opravdava (1 Iv 1,9), čime se mijenja čovjekov odnos prema Bogu. Kada čovjek prizna svoje grijehe, doživljava da je Bog vjeran i pravedan, da mu je oprostio i očistio ga od nepravednosti (1 Iv 2,2). Tako opravdanje po nanovorođenju postaje ostvareno.
Sveto pismo jasno uči da ni Zakon ni dobra djela ne opravdavaju čovjeka, već je opravdanje Božji besplatan dar koji je čovjeku ponuđen (Rim 3,24). Biblija također uči da je Kristovo pomirbeno djelo temelj vjernikova opravdanja. Apostol Pavao to jasno ističe: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu” (Rim 3,23-24). Stoga su jedini izvor i temelj opravdanja Božja milost i Kristovo pomirbeno djelo.
Kako je Božja pravednost besplatan dar, čovjek ga ne može zaraditi ni dobrim djelima, ni vršenjem Zakona, niti na bilo koji drugi način; dar pravednosti može prihvatiti jedino vjerom (usp. Rim 3,22.28; Heb 11,7; Fil 3,8-9). Čovjek prihvaća opravdanje vjerom, stoga apostol Pavao može uskliknuti: “Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu” (Rim 5,1). Vjeru u čovjeku začinje i jača Duh Sveti, i to tijekom naviještanja Božje riječi jer “vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom” (Rim 10,17). Vjera dohvaća Božje obećanje i prisvaja spasenje, ispunjava čovjeka zahvalnošću prema Bogu Ocu i Isusu Kristu te obiluje dobrim djelima kao znacima svetog življenja.
izradio