obredi, u crkvama reformacijske baštine postoje obredi koji nemaju jednako značenje kao i sakramenti, ali imaju značajnu ulogu u življenju zajednice. To su obredi prinašanja djece, vjenčanja i pogreba, a u nekim crkvama, primjerice u Crkvi Božjoj, i obred pranja nogu.
U obredu prinašanja djece kršćanski roditelji donose svoju novorođenčad u crkvu kako bi ih u zahvalnosti prinijeli pred Gospodina. Pri tome roditelji svjedoče zajednici o želji da svoju djecu odgajaju u kršćanskom ozračju kako bi djeca kad odrastu mogla povjerovati u Gospodina i donijeti osobnu odluku da će mu služiti i slijediti ga. Roditelji tom prigodom daju svečano obećanje, pred Bogom i zajednicom, da će živjeti istinskim kršćanskim životom i biti dobar primjer svojoj djeci.
Vjenčanje je obred sklapanja bračnog zavjeta pred Bogom, propovjednikom evanđelja i vjerničkom zajednicom.
Pogreb je obred u kojem se ispraća pokojnog vjernika na groblju, u kojem se pruža sućut pokojnikovoj rodbini, prijateljima i bližnjima te se učvršćuje nada u slavno uskrsnuće za one koji su svoju vjeru stavili u Krista.
Pranje nogu svetima prakticiraju neke denominacije, primjerice Crkva Božja, kojoj je to doktrinarna obveza. Ovaj se obred temelji na Isusovu primjeru pranja nogu svojim učenicima (Iv 13,4-17). Glavni sabor Crkve Božje preporuča svakom članu crkve jednom ili više puta godišnje sudjelovanje u Gospodnjoj večeri i pranju nogu svetima kako bi se očuvalo jedinstvo tijela i iskazala poslušnost svetoj Riječi.
izradio