obraćenje, čin kojim se osoba odvraća i okreće od grijeha k Bogu tražeći od njega oproštenje grijeha. To je subjektivni odgovor na Božju odlučujuću intervenciju u čovječjem životu. Obraćenje obuhvaća svaki dio čovječjeg bića: njegove želje, način življenja, shvaćanje života, volju i stavove. Obraćenje je čin koji povezuje pokajanje i vjeru: to je čin okretanja od grijeha (pokajanje) prema Bogu (vjera) (Dj 3,19; 26,20; 11,21; 14,15; 26,28; 1 Sol 1,9; 1 Pt 2,25). To je potpuna duhovna promjena od starih načina življenja prema Kristovu načinu življenja: to je okretanje od života grijeha prema životu pravednosti. Obraćenje je prvi korak na putu u vječni život. Čin obraćenja je prelazak iz smrti u život, kao što je to Isus rekao: “Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.” (Iv 5,24). Svrha obraćenja je dvostruka: to je odvraćanje od zlih putova i vječne smrti (Ez 33,11; Mt 7,13), i upućivanje uskim putem koji vodi vječnom životu (Mt 7,14). Obraćenje omogućava čovjeku da živi prema novim načelima života utemeljenima u Božjoj riječi.
Plodovi obraćenja su višestruki. Prvo, Bog obraćeniku daje vječni život, i taj je život u njegovu Sinu Isusu Kristu (1 Iv 5,11-12). To je ujedno i spasenje od duhovne smrti (Jak 5,20). Drugo, u trenutku obraćenja vjernik postaje pripadnik Božje obitelji, postaje dijete Božje (1 Iv 3,2). Treće, svi grijesi su u potpunosti izbrisani, i Bog ih se više ne sjeća (Iz 43,25). Četvrto, kao dio Božje obitelji obraćenik izgrađuje nove odnose zajedništva u Tijelu Kristovu (1 Kor 1,9; 1 Iv 1,7).
izradio