metodizam, doktrine, sustav i slavljenje jedinstveno u protestantskoj zajednici vođenoj po načelima koja je odredio John Wesley (1703-1791). John i Charles Wesley i njihovi prijatelji s Oxforda osnovali su 1752. Sveti klub, koji je naglašavao “unutarnju religiju, religiju srca”. To je članovima 1729. priuštilo pogrdni naziv “metodisti”. Godine 1738., nakon posjeta Georgiji, Wesleyjevi su doživjeli moćno iskustvo Božje milosti i osjetili poziv da evangeliziraju. Do 1739. jasan, agresivno evangelizirajući i visoko discipliniran metodistički pokret širio se kao poljski požar kroz propovijedanje na terenu, laičko propovijedanje, grupe i društva. “Pravila grupa” zahtijevala su visoko discipliniran život, određen raspored susreta u kojima se od članova društva očekivalo da dijele intimne detalje iz svakodnevnog života, da priznaju svoje grijehe jedni drugima, da mole jedni za druge i da nagovaraju članove grupe unutarnjoj svetosti i dobrim djelima. Oduševljenje probuđenja došlo je pod kontrolu grupa i društava. Tjedni molitveni sastanci, upotreba sustava putujućih propovjednika, godišnje konferencije, uspostavljanje kapela, obilno korištenje traktata, pisama, propovijedi i himni te općenito upravljanje Johna Wesleyja postali su obilježja svjetskoga metodističkog pokreta.
Kako je duhovno buđenje uključilo i metodizam, djelo se proširilo na Irsku, Škotsku i Wales, gdje se 1764. uspostavila kalvinistički orijentirana manjina. Uskoro su propovjednici laici bili aktivni u Americi, uspostavljajući krugove u srednjoatlantskim zemljama pod nadgledanjem Francisa Asburyja, kojega je 1771. poslao Wesley. U Londonu je 1774. bila održana konferencija na kojoj su bili usvojeni standardi za doktrine, liturgiju i disciplinu. Do 1784. Wesley je zaključio da nijedan pojedinac ne bi mogao biti njegov nasljednik. On je stoga napisao Deklaraciju u kojoj je odredio grupu od sto najboljih vođa (”Legal Hundred”) za svojega legalnog nasljednika. Metodističke zajednice bile su ustanovljene kao legalni entiteti, nastale kao ecclesicla in ecclesia ali službeno odvojeni od Anglikanske crkve. To je onda odredilo Godišnju konferenciju kao glavni autoritet u metodističkom sustavu.
U rujnu 1784. Wesley je popustio američkom pritisku da njegovi propovjednici dijele sakramente tako da zarede dva pomoćnika laika kao starješine i Thomasa Cokea za upravitelja bez savjetovanja s konferencijom. Na Božićnoj konferenciji u Baltimoreu 1784. Coke je zaredio Asburyja i Metodistička episkopalna crkva bila je organizirana. Coke i Asbury bili su određeni za upravitelje. Nova je zajednica usvojila nedjeljno bogoslužje temeljeno na Knjizi zajedničke molitve i Dvadeset pet članaka o religiji koje je Wesley priredio iz Trideset devet članaka. Nastavljajući svoj rad među različitim društvima, Wesley je zaredio velik broj prezbitera u Škotskoj i Engleskoj te za misijsko polje. Nasuprot metodizmu u Americi, u Engleskoj nije došlo do formalne podjele sve dok Wesley nije umro (1791).
U SAD-u postoje brojna metodistički usmjerena tijela. Neka su nastala u raspravama oko doktrinarnih sadržaja, a neka iz služenja potrebitima. Najveća je Ujedinjena metodistička crkva, osnovana 1939. ponovnim ujedinjenjem Južne metodističke episkopalne crkve, Metodističke protestantske crkve i Metodističke episkopalne crkve kako bi se stvorila Metodistička crkva te pripajanjem Evangeličke ujedinjene bratske crkve (1968). Metodizam danas naglašava doktrinarni pluralizam, ujedinjen je u praktičnoj vjeri i izbjegavanju stroge vjeroispovijedi.
izradio