menoniti, velik dio potomaka nizozemskih i švicarskih anabaptista (Švicarska braća) šesnaestog stoljeća. Temeljne doktrine izvorno švicarskih anabaptista i Mirnog krila nizozemskih anabaptista izražene su u Programatic Letters (1524) Conrada Grebela; u Schleitheimskoj vjeroispovijedi (1527); u brojnim spisima Pilgrama Marpecka; u spisima Mennoa Simonsa i Dirka Philipsa (Enchiridoion or Handbook of the Christian Doctrine), u pjesmarici Švicarske braće Ausbund (1564) i u knjizi Martyrs Mirror (1660). Švicarska braća bila su krilo Slobodne crkve Zwinglijeve reformacije. U početku su vođe, kao što su Conrad Grebel i Felix Mantz, imali samo pohvale za Zwinglija. Potkraj 1523. bili su sve zabrinutiji razvojem reformacije u Zürichu te su nastojali radikalno reformirati crkvu odbacujući koncept državne crkve, krštenje djece i upotrebu mača. Godine 1693. Jakob Ammann, švicarski starješina u Alsaceu utemeljio je amiše, najkonzervativnije krilo menonita. Stroga zabrana djelovanja menonitima gotovo je dovela do njihova istrebljenja u Njemačkoj. U Švicarskoj su se uglavnom održali u dva područja, u dolini Emme kod Berna i u planinskom područje Jure (Alpe). Wiliam I. je oko 1575. tolerirao mirno krilo nizozemskih anabaptista. Žestoko progonstvo švicarskih taufgesinntena, nizozemskih doopsgezindena i frizijskih mennista učinkovito je ušutkalo njihove evangelizacije i misije za nekoliko stoljeća, ali su se postupno probudili u devetnaestom stoljeću prvo u Europi, a zatim u Sjevernoj Americi. Menonitske misije bile su najuspješnije u Africi, Indoneziji i Indiji, a započeli su ih i u Južnoj Americi.
v. amiši; Grebel, Conrad; reformacija; Simons, Menno; Zwingli, Ulrich
izradio