krštenje (grč. baptizo, podroniti), javno poistovjećivanje s Kristovom smrću i uskrsnućem (Rim 6,3-4; Kol 2,12). To je izvanjski znak sjedinjenja s Kristom po vjeri; izvanjski znak krštenja u jedno Tijelo Kristovo (1 Kor 12,13). Krštenjem u vodi javno se imenuje onoga tko je uzvjerovao za člana crkve. Ono je stoga znak pripadnosti Tijelu Kristovu.
Krštenje je dio procesa duhovnog rasta Kristovih učenika. Isus je zapovjedio svojim učenicima: “Dana mi je sva vlast nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta” (Mt 28,18-20). U tom procesu duhovnog rasta krštenje zauzima značajan dio.
Preduvjet krštenja je obraćenje k Bogu i vjera (Dj 20,21). Krštenik se mora pokajati za svoje grijehe, obratiti se k Bogu i povjerovati u Isusa Krista kao uzvišenoga Gospodina i Spasitelja te postati njegov učenik. Potrebno je i da u osnovama poznaje sadržaje kršćanske vjere te da pokaže kako se odriče starog načina života i kako želi u svakodnevnom življenju biti poslušan Gospodinu. Krštenje u vodi slika je smrti starog čovjeka, podjarmljenje tjelesne prirode i uskrsenje novog čovjeka, otkrivenje novoga duhovnog života; i tako se nadalje hoda u novom životu (Rim 6,4-6; Ef 4,22-24). Krštenje je čin poslušnosti Kristu i njegovoj naredbi. To je čin potpunog predanja Bogu u novom životu i svjedočanstvo pripadnosti Kristu.
Naglašavajući biblijsku tvrdnju kako je osobna vjera nužno sredstvo za primanje Božjeg spasenja u crkvama reformacijske baštine krštavaju se jedino odrasle osobe koje su povjerovale u Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Krštenje se obavlja uronjavanjem, jer takvo “krštenje najbolje prikazuje simbolički potpunu promjenu života: predanje Kristu u potpunosti, poistovjećivanjem s Kristom u smrti, pokopu i uskrsnuću, umiranjem svijetu i grijehu te ustajanje iz vode u novi život s Kristom” (Horak).
izradio