krštenje Duhom Svetim

krštenje Duhom Svetim, snažno vjerničko iskustvo silaska Duha Svetoga na osobe, koje je rezultiralo velikim rastom crkve u apostolskom i poapostolskom vremenu te u dvadesetom stoljeću, kada se pod utjecajem Duha Svetoga pentekostno-karizmatski pokret neslućeno širi svijetom i zahvaća milijune ljudi.

Među vjernicima širom svijeta, pa i u Hrvatskoj, postoje značajne razlike u razumijevanju krštenja Duhom Svetim. Među evanđeoskim vjernicima, posebice konzervativnim, naglašava se prisutnost Duha Svetoga koji prosvjećuje um (Iv 14,26; 16,8-15) pročišćava karakter, daje plod Duha (Gal 5,22-23; 1 Kor 12 , 27-13,13) i darove mira, snage i radosti. Pentekostalci i karizmatici pak naglašavaju krštenje Duhom Svetim kao početno i kontinuirano opskrbljivanje pojedinca po Duhu Svetome čudotvornom snagom, darovima i sposobnostima koje se očituju u duhovnom ozdravljenju, govorenju nepoznatim jezicima, prorokovanju, duhovnom vodstvu i ostalim oblicima opremanja za kršćansku službu.

Mišljenja se razilaze i u odgovoru na pitanje: Kako i kada se prvotno prima Duha Svetoga? Jedni smatraju da osoba prima Duh Sveti kod obraćenja jer bez Duha Svetoga nitko ne može nazvati Isusa Gospodinom (1 Kor 12,3), ili biti rođen u kraljevstvo nebesko (Iv 3,5), ili postati Kristov (Rim 8,9). Stoga je primitak Duha Svetoga bitan dio samog spasenja. Drugi smatraju da je krštenje Duhom povezano krštenjem u vodi.

U pentekostnoj i karizmatskoj tradiciji doktrina o krštenju u Duhu Svetome ili Duhom Svetim zauzima vrlo važno mjesto. Pentekostalci smatraju da cjelovito evanđelje uključuje svetost srca i življenja, ozdravljenje tijela i krštenje u Duhu Svetome s početnim znakom govorenja u drugim jezicima kako Duh daje.

U ranim danima pentekostnog probuđenja početkom dvadesetog stoljeća razvile su se tri tradicije ili obitelji pentekostnih denominacija s brojnim varijacijama doktrine i prakse, ali povezane zajedničkim viđenjem krštenja Duhom Svetim. Pentekostne crkve iz wesleyjanske tradicije i tradicije Pokreta svetosti smatraju da se kršćansko iskustvo sastoji od tri stupnja: obraćenja, posvećenja i krštenja Duhom Svetim sa znakom govorenja u jezicima. Pentekostne crkve baptističke tradicije ne dijele wesleyjansko shvaćanje iskustva posvećenja. Prema ovoj tradiciji kršćansko se iskustvo sastoji od dva stupnja: obraćenja i krštenja Duhom Svetim potvrđena govorenjem u jezicima.

No, slažu se da je iskustvo krštenja Duhom Svetim različito od iskustva novog rođenja i dolazi nakon njega. Za pentekostalce to nužno ne znači kronološki odvojeno iskustvo već logičan slijed, čak ako se i iskustvo spasenja i krštenja Duhom Svetim dogodi u istom trenutku, spasenje (obraćenje, novorođenje) prethodi krštenju Duhom Svetim. Stoga neka osoba uistinu može vjerovati u Isusa Krista kao spasitelja, a još uvijek ne primiti dar Duha Svetoga. Primjer za potvrdu ove tvrdnje nalazi se, ističu, u Djelima apostolskim gdje apostol Pavao pita učenike u Efezu: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?” (Dj 19,2).

Pentekostalci stoga naglašavaju da spasenje prethodi krštenju Duhom Svetim, a ključno je pitanje koje danas možemo pitati kršćane: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?” Riječ o spasenju odnosi se na grešnike, a riječ o krštenju Duhom Svetim odnosi se na svete. Prva je poziv na vjeru, druga je poziv na primanje.

Krštenje Duhom Svetim može se doživjeti odmah nakon pravilnog obraćenja, odnosno temeljitog očišćenja. To može biti prije ili poslije krštenja u vodi (usp. Dj 2,38-39; 8,12-17; 10,44-48; 19,1-7).

Krštenje Duhom Svetim je iskustvo nakon spasenja u kojem Duh Sveti – treća osoba Trojstva – dolazi na vjernika da ga pomaže i ispuni silom za posebno služenje. To je ispunjenje Očeva obećanja (Lk 24,49; Dj 1,4) i besplatan dar (Dj 2,38; 5,32) koji čovjek ničim ne zaslužuje. Duh Sveti dolazi kao dar Božje milosti. Za kršćanina je krštenje u Duhu Svetome ispunjavanje Isusova naloga (Dj 1,4; 5,32; Ef 5,18), a neprihvaćanje se smatra neposlušnošću. Glavna svrha krštenja u Duhu Svetome je da vjernik ima snagu Duha Svetoga za kršćansko svjedočenje i služenje. U početku Isusove službe Duh Sveti sišao je na njega (Lk 3,22). Kao rezultat silaska Duha Isus je bio pun Duha Svetoga (Lk 4,1), koji ga je poveo u pustinju da ga kuša đavao. Nakon kušnje Isus se vratio u Galileju sa silom Duha (Lk 4,14) ili u snazi Duha. Isus je bio pomazan Duhom Svetim prije nego je započeo javnu službu (Lk 4,18), a svoja moćna djela činio je u snazi Duha Svetoga (Mt 12,28; Dj 10,38).

Po uzoru na Isusovu službu pentekostalci naglašavaju da krštenje u Duhu Svetomu omogućuje činjenje moćnih djela. Pošto se Isus vratio iz pustinje u snazi Duha Svetoga, obilazio je po svoj Galileji “učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu” (Mt 4,23). Evanđelist Luka zapisao je da ga je snaga Gospodnja gonila da ozdravlja (Lk 5,17). Istjerivao je demone “Duhom Božjim” (Mt 12,28) i činio mnoga druga čudesa.

Riječi koje je Isus rekao svojim učenicima nakon svog uskrsnuća: “Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci …” (Dj 1,8), vri jede i za njegove učenike danas. Svojim učenicima, onima koji vjeruju u njega, obećao je da će činiti i veća djela nego je on sam činio (Iv 14,12). Krštenje u Duhu Svetome promijenilo je njegove učenike od slabića i strašljivaca (Iv 20,19) u hrabre i nezaustavljive navjestitelje evanđelja (Dj 4,19-20; 4,29-31; 5,17-20; 6,8-10). Uz apostole su propovijedali evanđelje i činili čuda i drugi vjernici, poput Stjepana (Dj 6,5.89) i Filipa (Dj 8,6-7).

Vjernici s pentekostnim iskustvom ističu kontinuitet djelovanja Duha Svetoga u sili i danas. Naglašavaju da je sila Duha Svetoga vrlo važna za svjedočenje te vjeruju da moćna djela kao što su čuda ozdravljenja i osolobođenja jesu bitne sastavnice Duhom vođenoga kršćanskog služenja. U tome se uvelike razlikuju od mnogih konzervativnih evanđeoskih kršćana koji smatraju da su čuda bila bitna samo za ranu crkvu, gdje su imala svrhu potvrđivanja vjerodostojnosti apostola kao objavitelja božanske istine. Pentekostalci pak naglašavaju da je potrebno oboje: pomazano svjedočenje i djelovanje u snazi Duha Svetoga; ako se nastavlja naviještanje evanđelja, onda se nastavljaju i čudesni znaci koji prate to naviještanje (Mk 16,15-18). Stoga ističu da je većini kršćana uz nanovorođenje ili rođenje u Duhu danas potrebno i krštenje ili ispunjenje Duhom Svetim.

Pentekostalci, po uzoru na ranu crkvu, smatraju da život u Kristu znači život u Duhu Svetomu, a to znači život ispunjen silom Duha Svetoga. Ispunjenje Duhom Svetim očevidno je: život osobe je promijenjen, a plodovi te promjene jasno se vide u svakodnevnom življenju. Vjernici ne samo da vjeruju u i o Duhu Svetomu, već se zajedništvo s njim praktično očituje u individualnom životu i životu crkve. Ovo razumijevanje dovodi do dinamičnog bogoštovlja crkve, koje uz ostalo uključuje i sljedeće elemente: 1. otkrivanje vitalnoga i dinamičnog smisla realnosti kršćanske vjere; 2. obnavljanje zajednice vjernika kao zajedništvo Duha Svetoga; 3. očitovanje darova Duha Svetoga; 4. iskustvo krštenja u Duhu Svetome koje često prati govorenje u jezicima.

Literatura: Peter D. Hocken, Charismatic Movement u Dictionary of Pentecostal and Charismatic Movements (Grand Rapids, 1996); Guy P. Duffield, Nathanael M. Van Cleave, Foundations of Pentecostal Theology (Los Angeles, 1983); Wayne Grudem, Systematic Theology (Leicester, 1994); Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj (Zagreb, 2003); John L. Sherrill, I govore drugim jezicima (Zagreb, 1976); Vinson Synan, Charismatic Bridges (An Arbor, 1974); Rodman J. Williams, Renewal Theology (Grand Rapids, 1998). S. Jambrek.

v. bogoslužje, nedjeljno; Crkva; Crkva, vodstvo i organizacija; Crkva Božja; Crkve reformacijske baštine; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; dar raspoznavanja duhova; dar tumačenja jezika; dar vjere; darovi Duha; darovi ozdravljanja; denominacija; egzorcizam; Evanđeoska pentekostna crkva u Hrvatskoj; karizma; karizmatski pokret; Kristova duhovna crkva malokrštenih; Pentekost; pentekostalci; pentekostni pokret; pokret obnove; polaganje ruku; propovijed, propovijedanje; propovijedanje, pentekostna perspektiva; Savez Kristovih pentekostnih crkava; služba oslobađanja; teologija pozitivnog ispovijedanja