Duh Sveti, djelo, nije uvijek moguće, a nije ni potrebno, razlikovati djelo Duha Svetoga od djela Boga Oca i Boga Sina. U mnogim je aktivnostima Otac djelovao kroz Sina u sili Duha Svetoga. Duh Sveti je božanski izvršitelj savjeta i namjera Božjih.
Djelo Duha Svetoga možemo razma trati u pet temeljnih odnosa: u odnosu prema prirodi i čovječanstvu, u odnosu prema Isusu Kristu, u odnosu prema Svetom pismu, u odnosu prema crkvi i u odnosu prema vjerniku.
Djelo Duha Svetoga u odnosu prema prirodi i čovječanstvu, Duh Sveti sudjelovao je u stvaranju svega postojećega. Sveto pismo ukazuje na svaku osobu Trojedinog Boga kao onu koja je sudjelovala u stvaranju. Pisac Poslanice Hebrejima ističe: “Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet” (Heb 1, 1-2). Sve je po Isusu Kristu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo (usp. Iv 1,3). Pavao pak ističe da je sve na nebu i na zemlji u Kristu stvoreno (Kol 1,16). Sve postojeće stvoreno je po Duhu Svetomu, po njegovoj dinamičnoj aktivnosti. Job je, svjestan toga, uskliknuo: “Ta i mene je Duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio me” (Job 33,4). Duh Sveti sudjelovao je u stvaranju neba i zemlje (Post 1,2; Job 26,13; Ps 33,6), životinjskog svijeta (Ps 104:11.12.14.17.18.20.21.25.26.30) i čovjeka (Job 33,4). Sveto pismo pripisuje Duhu Svetomu upravljanje materijalnim svemirom i uobičajenim prirodnim procesima. On je izvor života prirode (Ps 104,29-30; usp. Iz 32,14-15).
Duh Sveti svjedoči čovječanstvu o Božjem planu i spasenju u Isusu Kristu (Dj 5,30-32) i pokazuje “svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda” (Iv 16,8).
Djelo Duha Svetoga u odnosu prema Isusu Kristu, Duh Sveti ima poseban intiman odnos s Isusom Kristom, koji je u svojoj ljudskosti u potpunosti ovisio o njemu. Isus Krist je po Duhu Svetome poslan na svijet (Iz 48,16-17), začet je po Duhu Svetome (Lk 1,35; Mt 1,18.20) i rastao je u Duhu (Lk 2,40.52; Iz 11,1-2). Isti Duh ga je vodio u pustinju gdje ga je kušao đavao (Mt 4,1; Mk 1,12-13).
Duh Sveti pomazao je Isusa silom za javnu službu propovijedanja (Mt 3,16-17; Lk 5,14-15; Mt 4,17), ozdravljanja (Dj 10,38) i istjerivanja demona (Mt 12,28). Isus Krist je po Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane (Heb 9,14), a po Duhu je i uskrsnuo od mrtvih (Rim 1,4). Po Duhu je Isus Krist izabrao apostole i dao im zapovijedi (Dj 1,2).
Djelo Duha Svetoga u odnosu prema Svetome pismu, Bog je istinski autor Svetoga pisma. Ono je njegova Riječ. Duh Sveti nadahnuo je različite pisce da je zapišu. Ponekad ih je nadahnuo neposredno dajući im riječi koje trebaju zapisati. Ponekad su čuli riječi neposredno od Gospodina. Često je Duh Sveti koristio razne načine da obznani Božju poruku (Br 17,8-10; 2 Sam 23,2; Dj 9,5; Otk 1,10-11). Bog je pozivao proroke, pripremao ih, proveo ih kroz iskustva koja će im biti od koristi i vodio ih Duhom Svetim sve dok nisu bili spremni prihvatiti poruku koju im je Duh Sveti želio dati. Ponekad ih je vodio kroz snove, vizije i druga očitovanja svoje prisutnosti (2 Tim 3,16-17; 2 Pt 1,20-21).
Bog je pripremio pisce Svetoga pisma, a Duh Sveti je koristio njihove sposobnosti, rječnik, stil i iskustvo za zapisivanje istine. Oni nisu pisali po diktatu Duha Svetoga niti su zapisivali svoja promišljanja, već je Duh Sveti tako upravljao piscem da on nije mogao unijeti pogreške, koje bi osujetile spasiteljsku nakanu objave sadržane u spisima.
Kao što je nadahnuo pisanje Svetoga pisma, tako ga Duh Sveti i tumači danas (1 Kor 2,10). Duh uvijek iznova progovara kroz Sveto pismo i pomaže vjerniku razumjeti ga i primijeniti njegova načela u svakodnevnim situacijama (Iv 16,12-15; 1 Kor 2,9-13; Heb 9,8; 2 Pt 1,20-21).
Djelo Duha Svetoga u odnosu prema crkvi, pentekostalci naglašavaju da je Isusova namjera bila da crkva djeluje u snazi Duha Svetoga (Dj 1,8). Ta snaga sišla je na pojedince kroz krštenje u Duhu Svetome (Dj 2,4) i kroz darove koje Duh Sveti udjeljuje svakom kako hoće (1 Kor 12,11). Duh Sveti je uspostavio crkvu (Dj,2,1-4; 4,31-33), dao joj darove i kontrolira njihovu upotrebu. Dao joj je moć i svakovrsno je opremio kako bi mogla ispuniti svoju misiju u svijetu.
Djelo Duha Svetoga u odnosu prema vjerniku, djelo Duha Svetoga u odnosu prema vjerniku možemo razmatrati u tri bitna područja: 1. djelo Duha Svetoga kod spasenja; 2. djelo Duha Svetoga nakon spasenja; 3. suradnja Duha Svetoga s vjernikom u služenju.
Djelo Duha Svetoga kod spasenja. 1. vjernik je nanovorođen po Duhu Svetomu. Isus je rekao Nikodemu: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je” (Iv 3,5-6). Za novi duhovni život posreduje Duh Sveti i on je znak novozavjetnih kršćana. Apostol Pavao to izvrsno sažima kad se obraća vjernicima u Rimu: “Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov” (Rim 8,9).
2. Duh Sveti svjedoči da su vjernici djeca Božja. Apostol Pavao ističe: “Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja” (Rim 8,16). “A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba – Oče!” (Gal 4,6). To nije samo neznatan unutarnji vjernikov osjećaj, već svjedočanstvo novoga odnosa između vjernika i Boga Oca posredovanog po Duhu Svetome.
3. Duh Sveti zapečaćuje vjernike. Apostol Pavao ističe: U Kristu “ste i vi, pošto ste čuli riječ istine – Radosnu vijest svoga spasenja – u njemu ste prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim …” (Ef 1,13). On potiče vjernike u Efezu da ne žaloste Duha Svetoga kojim su “zapečaćeni za dan otkupljenja” (Ef 4,30). Kad osoba doživi spasenje, Bog stavlja na nju pečat svoga vlasništva. Pečat Božjega vlasništva nad vjernikom je prisutnost Duha Svetoga u srcu vjernika.
Djelo Duha Svetoga nakon spasenja, bez djelovanja Duha Svetoga nitko ne može postati dijete Božje, a kada osoba postane dijete Božje, Duh Sveti kontinuirano djeluje u životu vjernika jačajući ga i dajući napredak u njegovu novom duhovnom životu. Duh Sveti dnevno posvećuje vjernika (2 Sol 2,13; 2 Pt 1,2), odvajajući ga za Gospodina i čisteći ga od svakoga grijeha. Duh mu pomaže obuzdati tjelesne strasti, živjeti po Božjem zakonu i ugađati Bogu (Rim 8,5-13). Preobražava ga da bude sve sličniji Isusu Kristu (2 Kor 3,18) i jača ga za veća otkrivenja Krista (Ef 3,16-19).
Duh Sveti vodi djecu Božju (Rim 8,14) ukoliko mu ona dopuste (Gal 5,18). Isus je rekao: “Kada dođe Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama” (Iv 16,13-14). Zadatak Duha Svetoga je da vodi djecu Božju u istinu Riječi Božje, otkrivajući skrivena značenja i čineći njezina učenja jasnim. On otkriva ono što će tek biti (Iv 16,13), blagoslove i sve ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube (1 Kor 2,9-10), koliku nadu pruža Božji poziv i koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima (Ef 1,18). Naposljetku, Duh Sveti uči vjernika svemu što je rekao Isus i podsjeća vjernika na Riječ Božju (Iv 14,26).
Suradnja Duha Svetoga s vjernikom u služenju, kao što Duh Sveti ima udjela u stvaranju i razvoju duhovog života u vjerniku, tako ima udjela i u osposobljavanju vjernika za službu i služenje u Kraljevstvu Božjem. Duh Sveti krštava i ispunjava vjernika dajući mu snagu za služenje (Lk 24,49), otkriva i daje razumijevanje Božje riječi (2 Pt 1,21). Duh pomaže vjerniku u molitvi (Rim 8,26-27; Ef 6,18; Jd 20). Daje mu snagu za propovijedanje Božje riječi (1 Kor 2,4; 1 Sol 1,5) jer učinkovito propovijedanje evanđelja mora biti pod pomazanjem Duha Svetoga. Duh Sveti daje duhovne darove vjernicima za služenje drugima.
Literatura: Biblija (Zagreb, 1999); Donald G. Bloesch, Osnove evanđeoske teologije 1 i 2 (Novi Sad, 1989); Bill Bright, Sveti Duh: Ključ za nadnaravni život (Zagreb, 1986); Stjepan Domačević, Sistematska teologija (Pušćine, 1990); Guy P. Duffield, Nathanael M. Van Cleave, Foundations of Pentecostal Theology (Los Angeles, 1983); Wayne Grudem, Systematic Theology (Leicester, 1994); T. C. Hammond, Uvod u teologiju (Osijek, 1994); S. M. Horton, “Doctrine of the Holy Spirit”, Dictionary of Pentecostal and Charismatic Movements (Grand Rapids, 1996); Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj: Pregled povijesti i teološke misli (Zagreb, 2003); R. A. Torrey, Person and Work of the Holy Spirit (1974); Rodman J. Williams, Renewal Theology: God, the Word, and Redemption (Grand Rapids, 1998).
izradio