Duh Sveti, Duh Božji (hebr. ruah, grč. pneuma) u Starom zavjetu izraz za djelotvornu Božju moć, u Novom zavjetu treća osoba Trojstva.
Duh Sveti je Bog, Sveti Duh je Bog, treća osoba Trojstva – jednak je Bogu Ocu i Bogu Sinu, Isusu Kristu. Sveto pismo snažno ističe božanstvo Duha Svetoga. Zajedništvo između osoba u Trojstvu snažno je i dinamično. Apostol Pavao to izvrsno ističe: “Vaše je tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga” (1 Kor 6,19); “Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?” (1 Kor 3,16); “Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov. A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha …” (Rim 8,10).
Sveto pismo naziva Duha Svetoga Bogom (Dj 5,3-4). Što se učini Duhu Svetome, Bogu se učini. Njemu su pripisana Božja svojstva: vječnost (Heb 9,14), sveprisutnost (Ps 139,7; Iv 14,7), sveznanje (1 Kor 2,10-11; Iv 14,26; Lk 2,25-32), svemoć (Lk 1,35; Mih 3,8; Rim 15,13-19; Zah 4,6; Job 33,4; Ps 104,30), svetost (Ef 4,30), predznanje (Dj 1,16; Dj 11,27-28) i ljubav (Rim 15,30).
Duh Sveti činio je i čini Božja djela: sudjelovao je u stvaranju (Job 33,4; Post 1,2; Ps 104,30; Lk 1,35), uskrisio je Isusa Krista (Rim 8,10-11), nanovo rađa i obnavlja ljude (Iv 3,5-7), posreduje za svete (Rim 8,26-27), nadahnuo je Sveto pismo (2 Pt 1,21; 2 Tim 3,16), nadnaravno je vodio i vodi kršćane (Mk 13,11). Nicejsko-carigradsko vjerovanje to izvanredno ističe: Duh Sveti je Gospodin i životvorac. Ono ukazuje kako su stvoriteljska djelatnost, uvjeravanje i buđenje čovjeka mrtva u grijehu te darivanje novog života u Kristu djelo Duha. Vrijedno je zamijetiti da Duh Sveti posreduje za život, on nije život. Isus Krist je Život. Osobe koje povjeruju i prihvate Isusa Krista kao osobnog Spasitelja primaju vječni život. Sam čin preporoda i posredovanja novoga života u Isusu Kristu djelo je Duha Svetoga.
Duh Sveti je osoba, iako se u mnogim teološkim djelima današnjice Duha Svetoga smatra neosobnom silom ili samo “utjecajem” u crkvi, evanđeoski kršćani snažno naglašavaju osobnost Duha Svetoga. Duh Sveti nije neodređeno eterično biće ili neosobna sila, on je osoba. Sveto pismo ukazuje na Duha Svetoga kao na osobu, mnoge njegove osobine ukazuju na njegovu osobnost.
Duh Sveti posjeduje beskonačan um i sposobnost saznavanja (Rim 8,27; 1 Kor 2,10-11). On zna Božju volju i potrebe ljudi, što mu omogućuje da djelotvorno obavlja službu savjetnika vjernika. On pokazuje ljubav i osjećaje (Rim 15,30). Njega možemo ljubiti, on može ljubiti nas i kroz nas ljubiti druge. Govorio je Filipu (Dj 8,29), Petru (Dj 16,6-7) i crkvama (Otk 2,7.11.17.29). Rekao je crkvi u Antiohiji da odvoje Barnabu i Savla za djelo za koje ih je odredio (Dj 13,2-4). Jednom prigodom je zabranio Pavlu da propovijeda Riječ u Aziji (Dj 16,6-7). On govori i danas: “Tko ima uho, neka posluša što Duh govori crkvama!” (Otk 2,7). Razmatramo li brojna djela koja je činio Duh Sveti, a koja spominje Biblija, nužno ćemo zaključiti da je Duh Sveti osoba koju možemo poslušati (Dj 10,19-21), kojoj možemo lagati (Dj 5,3), koju možemo uvrijediti (Heb 10,29), na koju možemo huliti (Mt 12,31), kojoj se možemo opirati (Dj 7,51) i koju možemo ožalostiti (Ef 4,30).
Sveto pismo ističe da Duh Sveti čini ono što se ne može pripisati neosobnoj sili već jedino osobi. A da je Duh Sveti osoba, svjedoči nam uz Sveto pismo i naše vlastito vjerničko iskustvo dinamičnog odnosa s njim.
Literatura: Biblija (Zagreb, 1999); Donald G. Bloesch, Osnove evanđeoske teologije 1 i 2 (Novi Sad, 1989); Bill Bright, Sveti Duh: Ključ za nadnaravni život (Zagreb, 1986); Stjepan Domačević, Sistematska teologija (Pušćine, 1990); Guy P. Duffield, Nathanael M. Van Cleave, Foundations of Pentecostal Theology (Los Angeles, 1983); Wayne Grudem, Systematic Theology (Leicester, 1994); T. C. Hammond, Uvod u teologiju (Osijek, 1994); S. M. Horton, “Doctrine of the Holy Spirit”, Dictionary of Pentecostal and Charismatic Movements (Grand Rapids, 1996); Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj: Pregled povijesti i teološke misli (Zagreb, 2003); R. A. Torrey, Person and Work of the Holy Spirit (1974); Rodman J. Williams, Renewal Theology: God, the Word, and Redemption (Grand Rapids, 1998).
v. Bog; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; dar raspoznavanja duhova; dar vjere; darovi Duha; darovi ozdravljanja; Duh Sveti; Duh Sveti, djelo; Isus Krist; krštenje u Duhu Svetome; Pentekost; plod Duha Svetoga.