dar čudesa, izraz moć činjenja čudesa (grč. energemata dynameon) pojavljuje se kao peti u popisu očitovanja Duha Svetoga u 1 Kor 12,7-10. Kraći oblik istoga izraza – dar čudesa (dynamis) nalazi se u Pavlovu sažetom popisu u 1 Kor 12, 28.29. Izraz je upotrijebljen u množini vjerojatno zato da približi pojam raznovrsnosti i obilja, kao što je slučaj s odgovarajućom terminologijom vezanom uz ozdravljenje: darove ozdravljanja (charismata iamation; 1 Kor 12,9.29.30).
Korijen dyn podrazumijeva sposobnost, kapacitet, moć (v. Grundman, 1964). U Septuaginti se ponekad upotrebljava kao prijevod hebrejskoga korijena gbr kada govori o Božjoj moći provođenja njegove volje (1 Ljet 29,11; Job 12,13; Ps 54,1; 145,12). Učestalost korištenja izraza dynamis u obilježavanju silnog djela ili čuda u Novom zavjetu vjerojatno pokazuje njegovu upotrebu u oba Zavjeta. U prilog tome možemo ukazati na učestalost korištenja hebrejske riječi gbrh u kumranskoj literaturi (1QH 1,35; 4,28-29; 11,3, itd.) vezano uz Božja čudesna i silna djela. U Isusovim riječima koje Mussner (1970, 19) naziva najstarijom tradicijom evanđelja nalazimo ovu proročku osudu Korozaina, Betsaide i Kafarnauma: “Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa (dynameis) što su se u vama dogodila …” (Mt 11,21.23/ Lk 10,13). Predodžba da su Božja silna djela služila vođenju ljudi k pokajanju i razumijevanju njegovih namjera, nalazi se vrlo često u Novom zavjetu (Mt 7,22; 13,54.58; Mk 6,2.5; Lk 19,37; Dj 2,22; 8,13; 10,38; 19,11; 2 Kor 12,12; Gal 3,5; Heb 2,4; 6,5).
Činjenica da su u popisu u Korinćanima silna djela odvojena od ozdravljanja, vjerojatno se duguje posebnoj sposobnosti činjenja čuda ozdravljenja kako bi se simbolizirala i prenijela Božja spasonosna moć. U drugim slučajevima, dynamis je generičan izraz koji uključuje djela ozdravljenja. U Mk 6,2 vidimo reakciju sugrađana na Isusove riječi: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?” Nadalje, Marko izvještava: “I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo (dynamin), osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih” (Mk 6,5/Mt 13,54.58).
Činjenica da sam Pavao nabraja silna djela zajedno s uobičajenim starozavjetnim izrazom znaci i čudesa u 2 Kor 12 ,12 (v. Dj 2,22; Heb 2,4), nalaže nam misliti da i po njegovu mišljenju dynameis može biti generički izraz. Svakako da umnažanje hrane, moć nad vremenom i drugim kozmičkim silama, neke vrste egzorcizma i slično tomu mogu se klasificirati kao silna djela, no te stvarnosti ne iscrpljuju sve mogućnosti. Vidjeli smo da se samo ozdravljenje može smatrati demonstracijom moći. Postoje i druge indikacije koje ukazuju na šire razumijevanje onoga što Pavao podrazumijeva pod takvim izrazima, kao što nalazimo u Gal 3,5: “Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela (energon dynamis, opazi sličnost s 1 Kor 12,10), čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?”
Silna djela mogu podrazumijevati bilo koji aspekt božanske aktivnosti po kojoj ljudi bivaju “duboko potreseni u srcu” (Dj 2,37), oslobođeni grešnih navika u trenutku nadvladaju duhovnu sljepoću, doživljavaju tjelesno i moralno ozdravljenje uslijed propovijedanja evanđelja, a neprijatelji bivaju dotaknuti i dolaze Gospodinu. Ovo je ono što Pavao podrazumijeva kada kaže da je propovijedao tako da se vjera Korinćana ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj (1 Kor 2,5), ili kada govori o svojoj sigurnosti u pogledu Božjeg izbora Solunjana zato što evanđelje nije k njima “došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini” (1 Sol 1,5).
Karizmatski dar opisan u 1 Kor 12 odnosi se na određenu duhovnu obdarenost kojom netko može pokazivati Božju opravdavajuću i spasonosnu moć te odražavati gospodstvo Isusa Krista nad čitavim svemirom postizanjem fizičkih i moralnih učinaka koji jasno prenose moć uz pomoć ljudi. Iako mnoge od tih učinaka đavao može oponašati i doista kooptirati, kriteriji za raspoznavanje Božjeg djelovanja jasno su dani u Novome zavjetu. Jedan od najsigurnijih znakova da je Bog izvor nekog događaja je taj što dar čudesa dolazi od vjere i vodi k vjeri. Kršćansko društvo svakog vremena ima potrebu za tim dragocjenim darom kako bi vjera rasla u veličini i dubini.
Literatura: W. Grundmann, članak ‘dynamai/dynamis’u TDNT 2 (1964); H. Van Der Loos, The Miracles of Jesus (Supplements to Novum Testamentum, 9) (1965); F. Mussner, The Miracles of Jesus (1970); A. Bittlinger, Gifts and races. A Commentary on 1 Corinthians 12-14 (1973); R. Laurentin, Miracles in El Paso? (tr. J. Otto) (1982).
v. Bog; dar govorenja u jezicima; dar raspoznavanja duhova; dar tumačenja jezika; dar vjere; darovi Duha; darovi ozdravljanja; Duh Sveti; Duh Sveti, djelo; Isus Krist; Pentekost; prorokovanje.