Crkva, vodstvo i organizacija, pozivajući se na Sveto pismo, evanđeoski kršćani nastoje urediti život i djelovanje današnje crkve po uzoru na ranu crkvu, gdje je svaka mjesna crkva bila autonomna. Svaka je mjesna crkva, kao Tijelo kojemu je glava Isus Krist, djelovala samostalno i neovisno o drugim mjesnim crkvama. Kako je koja crkva bila uspostavljena, tako su u njoj postavljeni starješine koji su onda duhovno vodili crkvu (usp. Dj 14,23; 15,6; 20,17; 1 Tim 5,17; Tit 1,5). Za praktično služenje odabrani su i postavljeni đakoni (usp. Dj 6,2-6; Tit 1,5; 1 Tim 3,8-13). Stoga i u većini crkava reformacijske baštine crkvu u duhovnim pitanjima vode starješine, a đakoni im pomažu u praktičnom služenju.
Crkve reformacijske baštine prihvatile su novozavjetno učenje o svećenstvu svih vjernika, koje je reformacija iznova naglasila, prema kojem nema mjesta za formalnu hijerarhiju jer su svi vjernici jednaki pred Bogom. Od svakoga se člana očekuje da doprinese radu crkve, i to prema daru koji mu je Bog dao, kako bi se unaprijedilo Božje djelo.
U mjesnoj crkvi najveći autoritet imaju starješine. Po uzoru na Novi zavjet (Heb 13,17; Dj 14,23; 15,6; 20,17) mjesna crkva ima timsko vodstvo, u kojem sudjeluje nekoliko starješina. Starješine bira mjesna crkva na temelju novozavjetnih uvjeta za nadgledničku službu (1 Tim 3,1-7; Tit 1,5-10; 1 Pt 5,1-5). Starješina u crkvi ima šest temeljnih dužnosti (Getz): 1. Pomagati pasti stado Božje (1 Pt 5,2; Dj 20,28; 1 Tim3,5). 2. Biti uzorom stadu (1 Pt 5,3). 3. Poučavati i opominjati vjernike (1 Tim 3,2; Tit 1,9). 4. Pobijati protivnike (Tit 1,9). 5. Nadgledati crkvu i upravljati crkvenim poslovima (1 Tim 3,5; 5,17). 6. Moliti za bolesne (Jak 5,14-15).
Starješine uz nadgledničko-upraviteljsku službu mogu imati različite darove i službe, primjerice službu propovijedanja i poučavanja. Iako svaki starješina mora biti sposoban poučavati, opominjati vjernike i pobijati protivnike, nema svaki starješina sposobnost pomazanoga propovijedanja i poučavanja. Stoga se u mjesnoj crkvi za propovjednika ili pastora bira starješina sa službom pastora- učitelja. Pastor ima dvostruki autoritet. Autoritet navjestitelja evanđelja ili propovjednika Riječi Božje iza koje stoji sam Bog i autoritet predstavnika zajednice, koji je dobio od zajednice da je predstavlja u javnosti i u njezino ime vrši dogovorene ili delegirane poslove.
Služba đakona usko je povezana uz službu starješine. To nije služba nadgledanja, upravljanja ili poučavanja već praktična služenja. To je služba koja pomaže starješinama u praktičnom dijelu starješinske odgovornosti.