čistilište (lat. purgatorium), mjesto ili stanje čišćenja, rimokatoličko i pravoslavno shvaćanje prijelaznoga razdoblja stvarnosti gdje svi koji su umrli u miru s crkvom, no koji nisu savršeni, moraju proći kaznu i patnju čišćenja. Samo oni vjernici koji su postigli stanje kršćanske savršenosti, prema ovom shvaćanju, idu odmah u nebo. Većina djelomično posvećenih vjernika umrlih u zajedništvu s crkvom, ali ipak opterećenih lakim grijesima ide u čistilište gdje, kraće ili duže vrijeme, trpe sve dok im svi grijesi nisu očišćeni, potom prelaze u raj. Trpljenje uvelike varira u intenzitetu i trajanju, i proporcionalno je krivnji i nečistoći trpljenika. U rimokatoličkoj se crkvi smatra da se darovima crkvi i plaćenim misama te molitvama svećenika, rodbine i prijatelja mogu skratiti muke trpljenika u čistilištu. Evanđeosko kršćanstvo odbacuje doktrinu o čistilištu jer nije utemeljena u kanonskim knjigama Biblije već na apokrifima.
v. apokrifi, Stari zavjet; Biblija; Devedeset pet teza; Luther, Martin; opravdanje; oproštajnica; spasenje.
izradio