Calvin, Jean (1509-1564), rodio se u Noyonu, u sjevernoj Francuskoj. Studirao je filozofiju i teologiju (1523) na sveučilištu u Parizu, a pravo u Orleansu i Bourgesu (1529-1532). Od 1532. u Parizu se posvećuje humanizmu, a uskoro se obratio na protestantizam. Odmah se posvetio teološkom studiju i pisanju. Preselio se u Basel, gdje je napisao i objavio znamenito djelo Institutio religionis Christianae (skraćeno Institucije), koje je prvo objavio anonimno, a potom tiskao (1537) pod svojim punim imenom.
Krajem 1536. Calvin je silom prilika došao u Ženevu, gdje ga reformator Wilhelm Farel zadržava kao pomoćnika. U to je vrijeme grad, borbom za političku nezavisnost od savojske vojvodine, prihvatio reformaciju. Calvinu polazi za rukom pridobiti utjecaj gradskoga vijeća, koje je odobrilo da se njegova vjeroispovijest i katekizam za mladež tiska o trošku grada i razdijeli stanovništvu. Početkom 1537. Calvin je dobio i od tada vršio javnu propovjedničku službu te je reformirao moralno-religiozni život grada na temelju Božje riječi. Tražio je od stanovnika grada da svi bezuvjetno priznaju kršćanska načela u javnom i privatnom životu. Na kraju je gradsko vijeće prihvatilo (1537) crkveno zakonodavstvo koje je priredio Calvin. U veljači 1538. izabrano je novo gradsko vijeće, koje je Calvinu oduzelo službu i zajedno s Farelom izagnalo ga iz grada.
Na poziv reformatora Martina Butzera, Calvin se preselio u Strassburg, gdje se sprijateljio s njemačkim reformatorima, posebice Melanchthonom, a mogao je i sudjelovati u raspravama između protestanata i rimokatolika održanima u razdoblju od 1539. do 1541. godine. Dok je Calvin bio u Strassburgu, crkva u Ženevi prolazila je kroz teška vremena. No, kad su njegove pristaše ponovo zavladale gradom, poslaše mu poruku (1541) da se vrati u Ženevu. Predstojala mu je duga i ogorčena borba za duhovnu neovisnost ženevske crkve, koja se na kraju očitovala uspostavom Božje vladavine u gradu. Već 1541. gradsko vijeće zadužilo je Calvina da izradi gradski zakonik. Prihvaćanjem Calvinova gradskog zakonika, stopili su se crkveni i gradski zakoni. Nova Ženeva bila je strogo organizirana “Božja država”, postala je središnjica reformirane crkve, koja je po svojoj čvrstoći, dosljednosti i organizaciji bila ispred luteranske crkve. Calvin je preobrazio Ženevu svojom reformom vjere i običaja. Osnovao je teološku akademiju (1559), prethodnicu suvremenoga ženevskog sveučilišta. Akademija je uskoro zasjenila luteransko sveučilište u Wittenbergu i postala vrhunsko učilište reformiranih učitelja, pastora i pro povjednika, koji su reformirano učenje raširili po čitavoj Europi. Calvin je umro 1564. u Ženevi.
Calvin je bio jedan od najplodnijih pisaca u povijesti crkve. Napisao je brojne polemičke rasprave, većinom usmjerene protiv rimokatoličanstva, a neke su usmjerene i protiv anabaptizma. Kad je nakon Calvinova progonstva iz Ženeve (1539) kardinal Sadolet pisao Ženevljanima i nukao ih da se vrate u rimokatoličku crkvu, Calvin je napisao djelo Odgovor Sadoletu, koje slovi kao jedno od njegovih najboljih djela. Napisao je djelo Kratka rasprava o Gospodnjoj večeri, u kojem razlaže naučavanje o euharistiji. Za većinu biblijskih knjiga napisao je komentare, koji i nakon nekoliko stoljeća imaju vrijednost za shvaćanje značenja teksta. Calvin je neupitno pripadao vrsnim teolozima i prvoklasnim piscima komentara. Njegove Institucije još su za vrijeme njegova života izašle u četiri glavna izdanja. Prvo izdanje objavljeno 1536. imalo je šest poglavlja, a prva četiri slijedila su obrazac Lutherovih katekizama. Zadnje izdanje objavljeno je 1559. i bilo je otprilike pet puta veće od prvoga. Institucije su napisane kao nadopuna komentarima i kao priprema za proučavanje Biblije.
v. reformacija; protestantizam; Zwingli, Ulrich; Večera Gospodnja, gledišta.
izradio