Barth, Karl (1886-1968), njemački teolog. Godine 1919. objavio je prvo izdanje Der Romerbrief koje je priznato kao početak neoortodoksije ili dijalektičke teologije. Do 1930. Barth je poučavao u Bonnu, gdje se udružio s Ispovijedajućom crkvom protiv Hitlerova nacionalsocijalizma. Godine 1934. opozicija je objavila Barmensku deklaraciju, koju je praktički napisao Barth. Sljedeće godine protjeran iz Njemačke otišao je u Basel. Napisao je više od petsto knjiga, članaka i referata, od kojih je najpoznatija Crkvena dogmatika u trinaest tomova.
Postoje barem tri ključne ideje u njegovoj ranoj misli, koje su presudne za njegova kasnija djela. 1. Bog je apsolutan, transcendentan i suveren, a čovječanstvom vlada grijeh. 2. Dijalektička teološka metoda iznosi istinu kao seriju paradoksa. Primjerice, beskrajnost je postala konačna; vječnost je ušla u vrijeme; Bog je postao čovjek. Takvi paradoksi stvaraju napetost u kojoj čovjek nalazi i krizu i istinu. 3. U dijalektičkoj napetosti pojedinac otkriva krize postojanja, osuđivanje, odvojenost, vjerovanje/nevjeru i prihvaćanje/odbijanje konačne istine o Bogu s obzirom na čovječanstvo kako je objavljena u Riječi.
Barthovo stajalište o Božjoj apsolutnoj suverenosti kao i njegovo stajalište o padu, podrazumijeva da su volja, emocije i razum razoreni i ne dopuštaju čovjeku otkriti Boga. Ljudi reagiraju na Božju samoobjavu, no nemaju ulogu u samoobjavi. Kristocentrična Riječ jedini je izvor spoznaje Boga. Krist je Božja utjelovljena Riječ; Riječ je u Pismu, no Pismo nije neophodno Riječ; a Riječ je ta koja naviješta. Riječ je Božja komunikacija s ljudima, njegova samoobjava u Isusu Kristu, jedna jedina objava. Ljudi potpuno ovise o njoj. Sadržaj Riječi je sud i milost. Riječ dolazi; ona nikada ne napušta stvorenje. Kao Riječ, Isus Krist je Bogočovjek, i kao Bogočovjek uvodi čovječanstvo u partnerstvo s Bogom. Ovo je bio dio prvoga saveza prekinutog zbog pada, a obnovljenog kada je Riječ postala tijelom. Bibliju, koju smatramo nadahnutom, jedinstvenom, ne smijemo poistovjećivati s Riječi. Ona je ljudski dokument i postaje Riječ samo onda kada je Sveti Duh potvrđuje; stoga je upotreba više i niže kritike dopustiva i neophodna.
izradio