anđeli (hebr. mal’ak, grč. angelos, glasnik, vjesnik, dostavljač), “služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje” (Heb 1,14). Postojanje anđela je stvarnost u Svetom pismu i u svakodnevnom življenju. Biblija pridaje malo pažnje postojanju anđela, puno više njihovim aktivnostima. Uvijek su dio Božjega djelovanja i uvijek su povezani uz njega. Oni dođu i odu; govore i nestanu; djeluju, a nigdje ih ne možemo naći. Često se pojave u ključnim trenucima biblijske povijesti, primjerice pri rođenju Isusovu (Lk 2,13), pri njegovu uskrsnuću (Mt 28,2-6) i pri njegovu uznesenju (Dj 1,10). Pojavit će se pri njegovu ponovnom dolasku (Mt 16,27). Biblija koristi i druga imena za anđele, “sinovi Božji” (Job 1,6; 2,1), “zbor svetih” (Ps 89,6.8) “službujući duhovi” (Heb 1,14), “prijestolja”, “gospodstva”, “poglavarstva”, “vlasti” (Kol 1,16), i “sile” (Ef 1,21). Anđeli su Božja stvorenja, duhovna bića s moralnom prosudbom i visokom inteligencijom, ali bez materijalnog tijela. Dio su svemira koji je stvorio Bog.
Anđeli su moralna bića, mogu moralno prosuđivati, budući da su neki sagriješili i otpali od svojih prvotnih nebeskih pozicija ili ostavili svoje boravište (2 Pt 2,4; Jd 6). Stoga imamo svete i nesvete anđele. U Matejevu evanđelju Isus govori o đavlu i njegovim anđelima (Mt 25,41), a tako i Otkrivenje (12,7-9). Prema 2 Pt 2,4 i Judi 6 vidimo da su nesveti anđeli zapravo pali anđeli, a tekstovi iz Mateja i Otkrivenja ukazuju nam da su povezani s đavlom. Njihovu visoku inteligenciju možemo zamijetiti u Svetome pismu, kad govore ljudima (Mt 28,5; Dj 12,6-11) i kad slave Boga (Otk 4,11; 5,11).
Anđeli su duhovi ili duhovna bića i nemaju materijalna tijela. Stoga ih ne možemo vidjeti, osim ako nam Bog ne da specijalnu sposobnost da ih vidimo (npr. Bileam – Br 22,31; momak Elizejev – 2 Kr 6,17; anđeo s pastirima – Lk 2,9-15). Anđeli su nevidljivi u svojim uobičajenim aktivnostima čuvanja i zaštite (Ps 34,8; Ps 91,11-12; Heb 1,14) te sudjelovanju s vjernicima u slavljenju Boga (Heb 12,22). Ponekad anđeli dođu u materijalnom tijelu ili ljudskom obliku kako bi se pokazali različitim ljudima u Bibliji (npr. Abrahamu – Post 18,2; Jš 5,13-14; Marijama – Mt 28,5) i mogu čak biti zamijenjeni za čovjeka (Heb 13,2). Anđeli su duhovna bića, ni muško ni žensko. Oni nemaju spolna obilježja. Ne žene se niti udaju (Mk 12,25).
Anđeli su moćna bića, psalmist ih zove “jaki u sili” (Ps 103,20). Bog je poslao anđela zatornika da uništi Jeruzalem (1 Ljet 21,15). Moć anđela bila je tako velika da je mogao uništiti čitav grad. Oni nisu svemogući, ali imaju veliku moć. Anđeli okrepljuju i ohrabruju (Dn 10,18-20; Lk 22,43).
Uz anđele Biblija spominje i arkanđele. Grčki arche znači prvi, a može biti prevedeno kao vladar. Arkanđel može biti vođa ili princ anđela. Riječ arkanđel koristi se samo dvaput u Bibliji (1 Sol 4,16 i Jd 9). U Judi 9 izričito se spominje jedini arkanđel po imenu, Mihael. Spominje se u Dn 10,21 kao princ ili knez borbe. U Otk 12,7 piše da su se Mihael i njegovi anđeli u nebu borili protiv Zmaja i njegovih anđela.
Biblija spominje još tri različite vrste nebeskih bića: kerubine, serafe i bića. Ponekad ih zovemo anđelima, a ponekad nebeskim bićima, uglavnom, to su stvorena duhovna bića koja služe i proslavljaju Boga.
Kerubini imaju dva zadatka: čuvati svetost Božju i biti podnožje i čuvari Božjeg trona. Imali su zadatak čuvati stazu koja vodi k stablu života (Post 3,24). Imaju dva para krila i odgovornost u čuvanju trona Božjega (Ez 10,1-22; Otk 4,6-8). Sam Bog putuje ponekad s kerubinima kao s kočijom. Iznad Kovčega Božjeg bila su dva zlatna kerubina s raširenim krilima nad Kovčegom i Bog je obećao da će se tu sastajati s ljudima i saopćavati svoje zapovijedi (Izl 25,22).
Kerubini su vrlo blizu svetoj prisutnosti Božjoj. Oni su zaštitnici Božje svetosti. Između njih Bog govori, na njima može jahati, a iznad njih je njegovo prijestolje u veličanstvu i slavi.
Serafi su spomenuti samo u Izaiji 6,2-7 i imaju zadatak naviještati svetost Božju. Oni su iznad Boga i njegova trona. Kerubini su ispod, a serafi iznad. Oni pred Božjim tronom neprestano obožavaju Boga i ispovijedaju njegovu svetost. Oni su poslanici Božjeg oproštenja jer je jedan od njih došao do Izaije i dotaknuo njegove usne te posredovao oproštenje grijeha i skidanju krivice (Iz 6,6-7). Iako su kerubini i serafi bili u blizini Božjoj, imali su različite zadatke.
Bića spominju Ezekiel i Otkrivenje (Ez 1,5-14; Otk 4,6-8).
izradio