Božji plan milosti predviđa spasenje čovjeka, a njegova konačna namjera je učiniti ga sličnim Kristu. Njegov je cilj potpuna obnova slike Božje u njegovu djetetu. Sveto pismo izrazito naglašava da je spasenje Božji besplatan milostan dar koji čovjek može samo prihvatiti, ali ga ne može ničime zaslužiti ili dobrim ponašanjem zaraditi.
Božji plan spasenja usredotočen je na posrednika Isusa Krista. Stoga Sveto pismo ističe: “Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samoga sebe kao otkup mjesto sviju” (1 Tim 2,5). U ovome leži i razlog utjelovljenja Isusa Krista, druge osobe trojedinoga Boga: da bi bio posrednik, mora biti Bog, da bi predstavljao čovječanstvo, mora biti čovjek. Kazna za grijehe čovječanstva, koja se mora platiti ukoliko čovjek želi imati zajedništvo s Bogom, jest smrt. Budući da Bog ne može umrijeti – jer duh ne umire – Isus je trebao doći u tijelu. Ivan to ističe: “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (1,14), a Poslanica Hebrejima (2,14-17) detaljnije izlaže: “Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.”
Božje djelo spasenja omogućeno je kroz smrt, uskrsnuće, uzašašće i proslavljenje Isusa Krista. Isus je rekao da je došao služiti i život svoj dati kao otkupninu za mnoge (Mk 10,45). Razumio je svoju smrt kao žrtvu za grijehe čovječanstva; njegova krv “se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha” (Mt 26,26-28). I drugi su razumjeli njegovo poslanje kao žrtvu pomirnicu. Kada je Ivan ugledao Isusa gdje dolazi k njemu, rekao je: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1, 29). I Samarijanci su prepoznali u Isusu Spasitelja svijeta (Iv 4,42).
Smrt Isusa Krista je središnjica evanđelja, dobra vijest spasenja. Apostol Pavao ističe: “Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe” (1 Kor 15,3). Isus Krist je vječni Sin Božji, koji je bio utjelovljeni Sin Čovječji i u svemu jednak drugim ljudima osim u grijehu. Živio je bezgrešnim životom u savršenoj poslušnosti svome Ocu. Njegova smrt bila je žrtva radi grijeha čovječanstva. Svojom je smrću u potpunosti premostio jaz između čovjeka i Boga, i time omogućio čovjeku da uživa u zajedništvu s Bogom. Smrću na križu Isus Krist ostvario je djelo zamjene, otkupljenja i pomirenja.
izradio