bogoslužje, nedjeljno, u crkvama reformacijske baštine razvidna su, uz brojne varijacije, dva temeljna načina bogoslužja: pentekostno-karizmatsko bogoslužje i baptističko bogoslužje.
Pentekostno-karizmatski način, na temeljima metodističkog bogoslužja razvio se pentekostni način bogoslužja čija je središnjica odnos s Bogom po Duhu Svetome. Pentekostne crkve koje su utemeljene početkom dvadesetog stoljeća davale su naglasak na djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Središnjica bogoslužja nije propovijed ni pjesma već djelovanje Duha Svetoga. Postoji očekivanje da će Bog služiti svojim štovateljima u ljubavi kroz djelovanje Duha Svetoga. Uobičajeni tijek bogoslužja prekida se kada Duh Sveti djeluje u zajednici, najčešće po daru govorenja u jezicima. Ljudi su s bogoslužja odlazili promijenjena života s novim predanjem Bogu te duhovno ojačani. Na sljedećem bi bogoslužju svjedočili o pobjedničkom življenju: o uslišanim molitvama, fizičkom ozdravljenju, istjerivanju zlih duhova i oslobađanju od droge, alkohola i cigareta.
Pentekostalci su pomakli granice bogoslužja od zajedničkog pjevanja, kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima k radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu, propovijedanu Riječ Božju i spontanu molitvu. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca samim Bogom. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134,2; 1 Tim 2,8), pljeskat će rukama (Ps 47,1), ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9,18), plesat će pred Bogom (2 Sam 6, 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. U središtu bogoslu žja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga. U slavljenju se ne veličaju samo Božja djela iz bliže i dalje povijesti, nego nadasve Bog sam kakav on jest od vječnosti do vječnosti. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova, primjerice: tradicionalne himne, korusi, starije i suvremene gospel pjesme, psalmi, pjevanje biblijskih stihova. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, kako je pentekostni pokret naglo rastao, pentekostalci su počeli u bogoslužju sve više koristiti suvremene glazbene stilove sredine u kojoj su živjeli. Glazbom su nastojali premostiti jaz, kako između generacija, tako i između mladih naraštaja u crkvi i svijetu. U bogoslužje su uveli novi stil glazbe zajedno s “novim” instrumentima: bubnjevima, električnim gitarama, sintisajzerima te sofisticiranom elektroničkom opremom.
Baptistički način, u baptističkom načinu bogoslužja, unatoč više različitih modela, središnjica bogoslužja je propovijedana Riječ Božja. Bogoslužje ima tradicionalnu jednostavnu formu: pjesme, čitanje iz Biblije i tumačenje, molitva, pjesma, pozdravi i obavijesti. Bogoslužje uobičajeno započinje predvoditeljevim pozdravom okupljenoj zajednici, pozdravom prisutnih gostiju i molitvom. Zatim slijedi pjevanje pjesama: himne iz pjesmarica ili pak suvremene pjesme, što uvelike ovisi o starosnoj strukturi vjernika pojedine zajednice. Stariji vjernici vole himne i vezani su uz pjesmaricu, dok mlađi vjernici vole dinamiku suvremenih pjesama koje se često mijenjaju, jer starije padaju u zaborav, a nove se stalno rađaju, prevode i skladaju.
U molitvi uz predvoditelja bogoslužja sudjeluje nekoliko vjernika, najčešće po pozivu predvoditelja, rjeđe spontano po poticaju Duha Svetoga. Pjesma i molitva najčešće su vjernička priprema za slušanje Božje riječi. Propovijed je središnji dio bogoslužja. Propovjednik čita i tumači Riječ. Vjernici slušaju i razmišljaju o njezinoj primjeni u svakidašnjem življenju. Nakon propovijedi slijedi uobičajena molitva i pjevanje jedne pjesme te sakupljanje dragovoljnih priloga. Bogoslužje završava blagoslovom vjernika i obavijestima.
Baptistički način bogoslužja zamjetan je u mnogim baptističkim, evanđeoskim i bratskim zajednicama te nekim Kristovim zajednicama. Rijetko nailazimo izričito na jedan oblik bogoslužja, većinom se pentekostno-karizmatski način bogoslužja prožima s baptističkim načinom bogoslužja. Tako, nerijetko, nalazimo baptističke zajednice koje u bogoslužju imaju pentekostno-karizmatskih elemenata, ili pak pentekostne zajednice koje su djelomice ili u potpunosti usvojile baptističi način bogoslužja.
izradio