blagoslov, blagosloviti (sem. korijen brk, blagosloviti, obdariti nebeskom snagom za uspjeh, prosperitet, plodnost, dug život), starozavjetni pojam blagoslov ima dva osnovna značenja. U svom prvom značenju to je forma molitve: čovjekovo klanjanje, slavljenje i štovanje Boga. U drugom značenju blagoslov je nebeski dar koji se spustio na čovjeka, prirodu ili stvari; to je materijalna ili duhovna blagodat koja dolazi od Boga Stvoritelja. Blagoslov je vrhunac Božje ljubavi očitovan Božjim nadnaravnim stvaralačkim djelovanjem na dobrobit čovjekovu. To je životna snaga koju daje Bog: riječ koju Bog izgovara u ljudski život. Blagoslov je tiho, neprestano, tekuće i gotovo neprimjetno djelovanje Božje na čovjekovu dobrobit, koje nije i ne može biti ograničeno na jedan trenutak ili datum. Blagoslov je realiziran u procesu rasta i sazrijevanja. Stari zavjet ne donosi samo izvještaje o serijama događaja koji su se zbili u velikom djelovanju Božjem. Intervali (ono između događaja) također su dijelovi toga. U njima Bog daje rast i nezabilježen napredak u tihom djelovanju.
Od prvotnog blagoslova čovječanstva po Adamu i Evi u stvaranju, Bog je kontinuirano nastavljao blagoslivljati i po blagoslovu djelovati u ljudskom rodu do današnjeg dana. Tijekom Izraelove povijesti Bog je uvijek bio spreman svojom spasiteljskom moći osloboditi narod i držati ga slobodnim te ga blagoslivljati. Kad god je pojedinac ili narod došao iskrena i pokajnička srca k Bogu, on ga je izbavio i blagoslovio. Taj je blagoslov poprimao različite oblike i sadržaje: od izvrsnog odnosa osobe s Bogom i blagoslovljenoga bračnog življenja do materijalnog blagostanja. Prvotno je Bog dao po Adamu i Evi puninu blagoslova za čovječanstvo. Padom u grijeh Adam i Eva izgubili su tu puninu blagoslova. Od tog trenutka tijekom povijesti Bog otkriva Židovima i kršćanima što je taj prvotni blagoslov značio i ostvarivao u ljudskom življenju. Imanje blagoslova ili gubitak blagoslova mijenjalo je i danas mijenja tijek življenja pojedinaca, obitelji i čitave nacije.
Kršćani su pozvani da budu blagoslovljeni od Boga (Post 12,2), da budu Božji blagoslov drugima (Post 12,3) i da blagoslivljaju kako bi i sami baštinili blagoslov (1 Pt 3,9).