autoritet crkve, pitanje autoriteta ključno je pitanje za crkvu. Crkve reformacijske baštine ističu da je Biblija vrhovni autoritet za vjerovanje i djelovanje. Crkva ima autoritet samo u sekundarnom smislu: njezine naredbe moraju odgovarati pisanoj Božjoj riječi, a njezino učenje mora tumačiti Riječ Božju bez dodavanja ili oduzimanja. Uzimajući u obzir vrhovni autoritet Svetoga pisma za vjerovanje i djelovanje, crkva ima autoritet na četiri područja:
Područje bogoštovlja. Crkva ima pravo odrediti svoj način bogoštovlja, koji će na najprimjereniji način odražavati dinamiku odnosa između Boga i mjesne crkve te uporabu darova Duha Svetoga za duhovnu izgradnju Tijela i služenje Bogu i bližnjima.
Područje uprave. Crkva ima odgovornost i autoritet birati i imenovati pastora, propovjednike, starješine, đakone i izaslanike (npr. Dj 6,3-6; 15,22; 1 Kor 16,3). Crkva ima autoritet organizirati se kako bi najučinkovitije naviještala evanđelje, proslavljala Boga (1 Kor 11,20-26) i služila potrebitima (2 Kor 8,9).
Ispravljanje nauke i prakse pojedinaca. Crkva je pozvana naviještati evanđelje i uspostaviti biblijske standarde, na temelju kojih treba prosuđivati o življenju i djelovanju svojih vjernika te ispravljati nauku i praksu pojedinaca (usp. Tit 1,5-11; 1 Iv 4,1-6).
Područje discipline zajednice. Crkva ima pravo disciplinskih postupaka u slučaju nemoralnosti i narušavanja duhovnih standarda ili određenih prekršaja svojih članova. Disciplinski postupak proteže se od osobne opomene (Gal 6,1) do izopćenja i predavanja osobe sotoni na propast tijela (npr. 1 Kor 5,1-5; Mt 16,19; 18,18).
izradio