apstinencija, uzdržavanje od određenih praksi, poput jedenja, pijenja ili spolnih odnosa. Može biti potpuna (kao što je apsolutni post, v. Est 4,16; Dj 9,9), ili djelomična (kao što je izbjegavanje određene hrane u skladu s propisanim zakonima o prehrani u Starome zavjetu, v. Lev 11; Dn 10,3; Dj 15,29). Može biti trajna, kao što je celibat, ili za određeno vrijeme ili prigodu, kao što je uzdržavanje od spolnih odnosa da bi se osoba posvetila molitvi (1 Kor 7,5), post radi vjerskog obreda (Lev 23,2; Zah 8,19), post u kontekstu štovanja (Dj 13,3) ili postavljanja starješina (Dj 14,23). Može uključivati jednu osobu ili čitav narod (2 Ljet 20,1-4).
Razlozi za apstinenciju mogu biti duhovni (Lk 4,1-2), kultni (Lev 11; Br 6,1-4; Jr 35,6), ekonomski, medicinski ili iz obzira prema drugima (Rim 14; 1 Kor 8; 10). Međutim, biblijska se apstinencija usredotočuje na duhovne svrhe, kao što je ovladavanje vlastitim apetitom (Mt 4,3-4; 1 Kor 6,12). Pogrešni razlozi za apstinenciju uključuju stav prema tijelu kao urođenom zlu, nadomjestak za grijeh i stjecanje zasluge kod Boga i ljudi (v. Zah 7,5; Mt 6,16-18; Rim 6,19). U svakom slučaju, sve treba biti učinjeno na Božju slavu (1 Kor 10,31).
Čini se da Krist očekuje djelomičnu apstinenciju, kao što je post (Mt 6,16; 9,15), a prakticirala ju je rana crkva (Dj 13,2-3). Iako Biblija ne zapovijeda potpunu trajnu apstinenciju, zabranjuje udovoljavanje željama, kao što je opijanje (npr. Izr 20,1; 23,29 i nadalje; Iz 5 ,11.22; Rim 13,13; 1 Kor 6,10). Etički se argumenti u korist potpune apstinencije (od alkoholnih pića ili spolnih odnosa, primjerice) usredotočuju na rizik od povrede neumjerena pojedinca ili okoline.
U suvremeno doba apstinencija je usmjerena na alkoholna pića u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama (posebice od 19. st., i još izraženije u wesleyjanskoj tradiciji), na jedenje mesa ili ribe, a u najnovije vrijeme na spolne odnose u svjetlu epidemije AIDSa. Iako apstinencija ne vrijedi isključivo za kršćanstvo i nije baš popularna u suvremenom društvu (koje se suprotstavlja uskraćivanju bilo kojeg apetita) ili među evanđeoskim kršćanima (možda kao reakcija na istupe srednjovjekovnog asketizma), prakse poput posta odnedavna poprimaju veliku pozornost.
Literatura: R. Foster, Celebration of Discipline (San Francisco, 1988; London, 1989); A. Wallis, God’s Chosen Fast (Eastbourne and Fort Washington, PN, 1969).