zajedništvo, kućno, potkraj sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća crkve počinju uvoditi neformalna kućna zajedništva ili kućne grupe kao oblik bogoštovlja i okupljanja crkve. Te neformalne skupine predvođene odabranim vjernicima okupljaju se jednom tjedno u domovima vjernika kako bi proučavali Bibliju, raspravljali o ključnim temama u društvu i crkvi, pronalazili odgovore u Bibliji na postavljena pitanja, dijelili osobne probleme i iskustva, molili se i proslavljali Boga. U kućnim grupama pentekostno-karizmatskog usmjere nja prakticira se upotreba darova Duha Svetoga, a novi vjernici stječu iskustvo u upotrebi tih darova.
Menu
izradio