pomirenje

pomirenje, još jedan ključni izraz koji ukazuje na izbavljenje iz ljudskog stanja otuđenosti i stavljanje u stanje mira i sklada s Bogom. U pomirenju se očituje Božja pravednost i ljubav. Isus Krist kao Pomiritelj premošćuje jaz stvoren grijehom i iznova ostvaruje blagoslovljeni odnos zajedništva između Boga i čovjeka. Na golgotskom križu sastaše se ljubav i vjernost, a pravda i mir se zagrliše (Ps 85,11). Isus Krist uzeo je na sebe ljudski grijeh i krivicu, kako bi Božja pravda bila zadovoljena a ljudski grijesi oprošteni. Zbog Kristove žrtve Bog je odlučio s grešnicima postupati kao sa svojim sinovima, a ne kao s prekršiteljima. Apostol Pavao za Isusa kaže: “On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha” (Kol 1,13-14). Po Isusu Kristu, uspostavivši mir krvlju križa njegova, Bog izmiri sa sobom sve, bilo na na zemlji, bilo na nebesima (usp. Kol 1,20). Pomirenje naglašava Božju inicijativu u spasenju, koja se nastavlja na sve starozavjetne saveze sklopljene na Božji poticaj.

U promišljanju pomirenja Rodman Williams iznosi tri ključna naglaska. Kao prvo, naglašava da je Krist umro za grijehe cijelog čovječanstva. Apostol Ivan piše: “Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta” (1 Iv 2,1-2). Naravno, ovo ne znači univerzalno spasenje jer ono što je Krist učinio za cijeli svijet mora postati predmet vjere: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Kristova pomirna smrt vrijedi za sve, a spasenje samo za one koji vjeruju u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja.

Drugo, u pomirenju je jaz između Boga i čovjeka premošćen po Isusu Kristu. To je svršeno djelo. Posljednje Isusove riječi na križu: “Dovršeno je” (Iv 19, 20), pobjedničke su riječi. Ukazuju na dovršen posao i izvojevanu pobjedu.

Treće, pomirenje koje je ostvario Bog treba biti prihvaćeno. Apostol Pavao je zapisao: “Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje” (Rim 5,10-11). Pavao jasno ističe da su kršćani zadobili pomirenje. Bog je ljude pomirio sa samim sobom, a ljudi to trebaju prihvatiti, jer u protivnom bit će nepomireni s Bo gom. Stoga Pavao propovijeda: “Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Kor 5,20). Čovjek vjerom prihvaća ono što je Bog u Kristu učinio za njega te u Kristu i Božjoj milosti ulazi u puninu pomirenja.

Literatura: Biblija (Zagreb, 1999); J. Denney, Christian Doctrine of Reconciliation (New York, 1918): Guy P. Duffield, Nathanael M. Van Cleave, Foundations of Pentecostal Theology (Los Angeles, 1983); Sinclair B. Ferguson, Kršćanska vjera i život (Osijek, 1985); Wayne Grudem, Systematic Theology (Leicester, 1994); Carl F. H. Henry, Basic Christian Doctrines (Grand Rapids, 1962): Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj: Pregled povijesti i teološke misli (Zagreb, 2003); Robert L. Reymond, A New Systematic Theology of the Christian Faith (Nashville, 1999); Thomas R. Schreiner, Paul, Apostle of God’s Glory in Christ (Downers Grove, 2001) Rodman J. Williams, Renewal Theology: God, the Word, and Redemption (Grand Rapids, 1998).