ABC
Kategorija: Crkva, Povijest, Teologija

pijetizam

pijetizam (lat. pietas, pobožnost), utjecajan kršćanski reformni pokret začet u njemačkoj Luteranskoj crkvi u sedamnaestom stoljeću. Naglašavao je osobnu vjeru i praktično kršćanstvo djelotvorne ljubavi nasuprot ukočenoj školskoj teologiji i religiozno-crkvenoj šabloni sekularizirane Crkve. Ocem pijetizma smatra se Philipp Jakob Spener (1635-1705), koji je nakon preuzimanja pastoralne službe u Frankfurtu na Majni, nesretan izopačenim životom stanovnika grada, organizirao sastanke pobožnosti (collegia pietatis) na kojima su se kršćani laici redovito okupljali kako bi zajedno molili, razgovarali o propovijedi iz prethodnog tjedna, čitali Sveto pismo i razgovarali o primjeni Riječi Božje u svakodnevnu življenju. Sastanci pobožnosti uskoro su postali karakteristika pijetističkog pokreta, a sudionici sastanaka nazvani su pijetistima. Spener je pozivao na moralnu reformu u gradu i promicao reformu praktičnog života crkava. U djelu Pia Desideria (1675; Pobožni zahtjevi za Bogu ugodnu reformu istinskih Evangeličkih crkava) ukazao je na izvore duhovnog propadanja protestantske Njemačke te dao prijedloge za reformu. Njegovi prijedlozi za duhovnu reformu su: 1. da se Sveto pismo više privatno i javno koristi, 2. da laici kao vjernici više preuzimaju svećeničke odgovornosti, 3. da se pridaje važnost donošenju praktičnih plodova žive vjere, 4. da se u obučavanju duhovnika i svećenika naglašava pobožnost i učenje radije nego rasprava, 5. da se propovijeda s ciljem duhovnog izgrađivanja vjernika.

Pijetistički pokret ima četiri opća obilježja: 1. iskustveni karakter: pijetisti su ljudi srca (pijetizam je “religija srca”) kojima je kršćansko življenje od temeljne važnosti, 2. usredotočenost na Bibliju: pijetisti cijene Bibliju, rado ju čitaju a njezina načela i standarde primjenjuju u svakodnevnom življenju, 3. težnja prema savršenom življenju: ozbiljno shvaćaju biblijski poziv na savršeno življenje, stoga koriste svaku prigodu kako bi praktično slijedili Božji zakon, naviještali evanđelje te osigurali svekoliku pomoć potrebitima, 4. neprestano reformiranje: pijetisti nastoje oblikovati individualno življenje i življenje u zajednici (obiteljskoj i crkvenoj) prema Božjoj riječi i iz zajedništva s Bogom. Suprotstavljaju se hladnoći formalne liturgije i sterilnosti uspostavljenih crkvenih formi i praksi.

Objavljeno: 1 srpnja, 2024

Jambrek, Stanko, dr. teologije, pisac, predavač na Biblijskom institutu u Zagrebu, predstojnik Bogoslovnog instituta i pastor Evanđeoske pentekostne crkve sv. Trojstva u Zagrebu.

ORCID broj: 0000-0002-6877-9247

Objave autora

Podijelite članak
Preuzmite članak

Srodne objave

teoza

teoza Teoza je kao koncept i doktrina slabo poznata u evanđeoskim krugovima, ali je glavna doktrina spasenja u istočnoj crkvi. No postoje autori koji pišu...

žene u crkvi

žene u crkvi. U Bibliji. Prve žene u crkvi bile su sljedbenice privržene Isusu (Mt 27,55-56; Mk 15,40-41; Lk 8,1-3). Njihova je služba bila značajna,...

žena, ordinacija

žena, ordinacija. Ordinacija žena za službu postala je važna tema u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Pitanje postaje zamršeno činjenicom da su biblijske vodilje oskudne, a...

žena, biblijski koncept

žena, biblijski koncept. Mjesto žene u obitelji, društvu i crkvi bilo je predmet velike pažnje. Pismo daje koristan kontrast s okrutnim stavom i praksom koji...

Zwingli, Ulrich

Zwingli, Ulrich (1484-1531), osnivač švicarskog protestantizma i prvi reformirani teolog, studirao je u Baselu, Bernu i Beču. Bio je svećenik u Glarusu (1506-1516), gdje je...

Zvonarić, Miha

Zvonarić, Miha (1570-?), evangelički biskup, propovjednik i pisac. Rodio se u Šarvaru, u zapadnoj Ugarskoj. Zvonarići su u zapadnu Ugarsku, bježeći pred Turcima, došli iz...