pijetizam (lat. pietas, pobožnost), utjecajan kršćanski reformni pokret začet u njemačkoj Luteranskoj crkvi u sedamnaestom stoljeću. Naglašavao je osobnu vjeru i praktično kršćanstvo djelotvorne ljubavi nasuprot ukočenoj školskoj teologiji i religiozno-crkvenoj šabloni sekularizirane Crkve. Ocem pijetizma smatra se Philipp Jakob Spener (1635-1705), koji je nakon preuzimanja pastoralne službe u Frankfurtu na Majni, nesretan izopačenim životom stanovnika grada, organizirao sastanke pobožnosti (collegia pietatis) na kojima su se kršćani laici redovito okupljali kako bi zajedno molili, razgovarali o propovijedi iz prethodnog tjedna, čitali Sveto pismo i razgovarali o primjeni Riječi Božje u svakodnevnu življenju. Sastanci pobožnosti uskoro su postali karakteristika pijetističkog pokreta, a sudionici sastanaka nazvani su pijetistima. Spener je pozivao na moralnu reformu u gradu i promicao reformu praktičnog života crkava. U djelu Pia Desideria (1675; Pobožni zahtjevi za Bogu ugodnu reformu istinskih Evangeličkih crkava) ukazao je na izvore duhovnog propadanja protestantske Njemačke te dao prijedloge za reformu. Njegovi prijedlozi za duhovnu reformu su: 1. da se Sveto pismo više privatno i javno koristi, 2. da laici kao vjernici više preuzimaju svećeničke odgovornosti, 3. da se pridaje važnost donošenju praktičnih plodova žive vjere, 4. da se u obučavanju duhovnika i svećenika naglašava pobožnost i učenje radije nego rasprava, 5. da se propovijeda s ciljem duhovnog izgrađivanja vjernika.
Pijetistički pokret ima četiri opća obilježja: 1. iskustveni karakter: pijetisti su ljudi srca (pijetizam je “religija srca”) kojima je kršćansko življenje od temeljne važnosti, 2. usredotočenost na Bibliju: pijetisti cijene Bibliju, rado ju čitaju a njezina načela i standarde primjenjuju u svakodnevnom življenju, 3. težnja prema savršenom življenju: ozbiljno shvaćaju biblijski poziv na savršeno življenje, stoga koriste svaku prigodu kako bi praktično slijedili Božji zakon, naviještali evanđelje te osigurali svekoliku pomoć potrebitima, 4. neprestano reformiranje: pijetisti nastoje oblikovati individualno življenje i življenje u zajednici (obiteljskoj i crkvenoj) prema Božjoj riječi i iz zajedništva s Bogom. Suprotstavljaju se hladnoći formalne liturgije i sterilnosti uspostavljenih crkvenih formi i praksi.
izradio