grijeh

grijeh, voljna neposlušnost Božjoj volji. To je djelo ili stav namjerne pobune protiv Boga; osobna reakcija protiv osobnog Boga. Pojam grijeha ukazuje na pobunu, bezbožnost i neprijateljstvo (Iz 1,2; Lk 19,14; Rim 1,18) te odaje ponos i usredotočenost na sebe. Grijeh je povreda Božjeg zakona, pri čemu čovjek nije toliko protiv zakona koliko protiv Boga, protiv njegove svetosti, ljubavi i istine; grijeh je duboko osoban. U grijehu se čovjek odmeće od Boga. U konačnici, grijeh je odbijanje čovjekove volje podređivanju Božjim zahtjevima. Uz samu riječ grijeh, u Bibliji je korišteno više riječi i izraza kako bi se opisao grijeh: zlo (Mk 7,21), pokvarenost (Mt 13,49), prekršaj (Gal 3,19), nepravednost (1 Iv 5,17), bezbožnost (Rim 1,18), zlotvornost (Mt 7,23), neposlušnost (Rim 5,19) i prijestup (Ef 2,1).

Isus je govorio da ljudi imaju ozbiljan problem s grijehom koji ne mogu riješiti sami. Ljudska bića su od pada u grijeh zla bića (Iv 3,19), sposobna za svaku bezbožnost i zloću. Isus je rekao: “Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka” (Mk 7,20-23). Često je govorio o grijehu u prispodobama koje objašnjavaju kako razorno grijeh može djelovati u životu čovjeka. Grijeh je usporedio sa sljepoćom (Mt 23,16-26), bolešću (Mt 9,12-13), ropstvom (Iv 8,34) i tamom (Iv 8,12; 12,35-46). Prema Isusovu učenju grijeh je sveopće stanje i svi su ljudi krivi pred Bogom (Lk 7,37-48). Bog poznaje svaki ljudski grijeh, bio on samo u ljudskim mislima ili pak u ljudskim djelima (Iv 4,17-19). Sklonost k činjenju zla sveopće je ljudsko iskustvo, u kojem čovjek, iako zna da treba činiti dobro i želi ga činiti, ipak često čini zlo. Sveto pismo daje objašnjenje sveopćeg iskustva čovjekove nasljedne sklonosti ka grijehu, te iskazuje da su se posljedice grijeha prenijele na sve ljude (Rim 7,14-19). Apostol Pavao svjestan je nazočnosti grijeha u sebi i moći koju grijeh ima u njegovu životu. Grijeh je za njega tiranin čije naredbe mrzi i gnuša ih se, no protiv čije se sile uzaludno bori. U jednakoj su situaciji svi ljudi. Koliko god bi htjeli činiti dobro, ipak ih sila grijeha vuče na činjenje zla; jer od trenutka začeća čovjek posjeduje stalnu sklonost ka grijehu i pobuni protiv Božje volje (v. Post 8,21; Ps 51,5). Podređenost principu zla koji stalno djeluje jest stanje iskvarenosti, koje se prenosi rođenjem (Iv 3,6; Rim 5,12).